Činjenica je da je kroz povijest bosanskog islama dominantna jedna posebnost. Jedna od središnjih posebnosti je konstantno sučeljavanje sa sekularnim uređenjem i sekularnim principima. To je nešto što je vrlo utjecalo na bosanski islam i što mu je kroz povijest, pa sve do danas, dalo posebnu notu. Zove li se to danas bosanski islam ili nekako drugačije, to je za mene sekundarno. Mislim da to nije odlučujući faktor. Ovako je februara 2019. godine o bosanskom islamu za DW govorio Wolfgang Höpken, profesor historije istočne i jugoistočne Europe na Sveučilištu u Leipzigu, te gostujući profesor na više univerziteta širom svijeta.
Ali, što bi sarajevsko političko podneblje uopće zanimalo šta je i kakav islam u Bosni, kada je njima to pitanje jednako pitanju smrada kanalizacionog sistema odvedenog u sarajevske potoke i u konačnici u Miljacku. A u gradu koji smrdi, politički zaštitnici njihove stranke i tuđih prava i ne mogu vidjeti čistoću islama kako je vide oni što sa istoka i zapada dolaze u Šeher da joj svjedoče. Podjednako svjedočeći i o ljepotama katoličanstva, hrišćanstva, judaizma i njihovog preplitanja.
Niko u ovaj grad nikada nije i vjerovatno nikada neće ni doći da vidi monumentalnost političkih ideja stranke kojom upravljaju samozvani liberali, zapravo ateistička djeca komunističkih progonitelja islama i religije iz bivše nam države. Stoga je svaki sud koji o islamu i religiji općenito iznose iz “Njihove stranke” sud nulte vrijednosti i kao takav mora biti posmatran.
Mnogo je onih koji dođoše u Šeher, uđoše i u Begovu džamiju, apsolutno ne mareći jesmo li sekularna ili država nekog drugog uređenja. Jer, kako to reče profesor Höpken, islam u Bosni je toliko dugo u suživotu sa sekularnim uređenjem, da je bez ozbiljnijeg napora teško pronaći liniju sekularizma koja razdvaja državu i islam. To što se ta linija diletantizmu političke misli čini prevelikom i prerastezljivom, problem je koji čeka da bude riješen kroz recimo izučavanje islamofobije u poltičkom životu Bosne i Hercegovine.
Nisam ovo napisao da bih bilo kome veličao islam ili religiju. To treba ostati stvar ličnih osjećaja i izbora. Ali, priča o sekularizmu od pojave stranke naziva “Naša stranka” počinje da prerasta u oblik političkog djelovanja koji je sličniji islamofobiji nego zagovaranju sekularizma, demokratije i nečeg sličnog.
Tako recimo svaka ideja koja se dotiče islama i povezuje ga i u mikro obliku sa državom biva dočekan na skalpel pero liberala iz “Njihove stranke” i sasijecana u začetku kao rušenje sekularizma i približavanja radikalnom islamizmu, islamskoj državi i šta već ne.
Je li sekularizam živ u državi koju hoće ubiti
Nisam primijetio da recimo liberali pod watermarkom FGR toliko žustro, ako i uopće, galame na križeve, ikone i druga obilježja katoličanstva širom države. Ne smetaju tim FGR diletantima što se organizuju različiti događaji povodom više katoličkih praznika, od onih najvećih Uskrsa i Božića, pa nadalje.
Da kojim slučajem nekada provire u Rs, te FGR strukture arhaičnog komunističkog ateizma, sledile bi se od antisekularizma koji viri iz svakog ugla. Tamo je sve religiozno, pravoslavno, svetosavsko. Škole imaju krsne slave i pravoslavne simbole na svojoj vanjštini i u unutrašnjosti. Djeca (svih vjera i nacija) moraju da prisustvuju obilježavanjima tih slavlja i drugih pravoslavnih praznika. Čekaj, pa u tom entitetu Rs policija ima krsnu slavu, Narodna skupština, Vlada, predsjednik, gradonačelnici, načelnici…svi imaju nekog sveca i neku slavu.
U tom entitetu sekularnost se ne može mjeriti ni u niskim frekvencijama, al’ doduše identično je prisustvo i “Njihove stranke”.
Jer, sekularnost mora biti forsirana tamo gdje su muslimani, naročito tamo gdje još nožem i puškom nisu istrijebljeni, pa se čuju i ezani, vide pokrivene žene, uči Kur’an, vide djeca koja idu u mektebsku nastavu…
A to je u očima komunističkih liberala s američkim pečatom neprihvatljivo i problem kojem se mora dati prioritet. Zato se pravi halabuka oko petominutnog skraćivanja časova, odnosno polusatnog skraćivanja nastave, kako bi se školskoj djeci omogućilo da stignu na iftar.
Uključuju se Vijeća roditelja (očigledno pod političkom kontrolom), mediji finansirani američkim novcem pokreću rasprave i ankete podržava li se ili ne takva odluka… A odluku je donijelo zakonodavno tijelo Kantona Sarajevo, birano na demokratskim izborima po demokratskim pravilima.
„Njihova stranka“ je lažno liberalna
I još nešto, protiv takve odluke bunu nisu podigli oni koji su sekularnost na našim prostorima gradili progonom vjerskih službenika i mislilaca s obilježjem islama. Nisu se bunili nasljednici Komunističke partije koja je sekularizam nametala u ćelijama Foče i Zenice i dijelom na golom otoku i prinudnom radu.
Bunili su se liberali kojima ne smeta kada na njihovo viđenje sekularizma udara kršćanstvo, odnosno katoličanstvo i pravoslavlje. Nisu se ti liberali bunili kada su na svečanostima povodom godišnjice početka agresije na BiH i uvertire genocida, pravoslavni popovi držali govore i slali političke poruke. Kao što se ne bune na druženje katoličkog sveštenstva sa osuđenicima za najteža ratna zlodjela.
Ali, na kraju, narodima i građanima Bosne i Hercegovine u kontinuitetu treba ponavljati da je “Njihova stranka” lažno liberalna, jer ona i sekularnost i slobodu prilagođava svojim ciljevima i interesima. Zato takav politički projekat mora biti demokratski protjeran, jer on se u borbi za vlast nikada nije oslanjao na sekularizam, nego na Bošnjake i Bosance, muslimane, jedini istinski slobodouman i dobroćudan narod u ovoj zemlji i šire. A ta dobroćudnost mogla bi lako postati i bumerangom koji će voditi ka nestanku takvog naroda.
Stoga je krajnje vrijeme da shvatimo da “Njihova stranka” nije ni srpski, ni hrvatski, već čisto bosanski problem, i da je već sa sljedećih izbora vratimo na američke postavke i američko tlo.
A što se islama i sekularizma tiče, nemaju razloga za brigu. Jer, kako napisa John L. Esposito u knjigi “Islam i sekularizam u XX stoljeću”: “I sekularni i islamski putevi bit će pred izazovom da razviju moderne forme sekularizma koje će podržavati istinski i otvoreni pluralizam, a koji će odgovoriti na različitosti u društvu – pluralizam koji će štititi prava i vjernika i nevjernika”. Takve puteve definitivno ne mogu razvijati niti na njima stajati oni koji bi sekularizmom dokinuli islam.
