Politički remont Ustava Federacije i Izbornog zakona BiH koji se tiče FBiH ponovo je usijao političku atmosferu ne samo u Bosni i Hercegovini nego i mnogo šire. Svjestan da oni koji su trebali i koji se pitaju oko tih izmjena u institucijama ove zemlje ne žele da se dogovore, jer žele odvesti svoje stranke i sebe u političku vječnost, visoki predstavnik Christian Schmidt odlučio je sve dodatno ustalasati i zakomplikovati nešto više od dva mjeseca prije izbora.
Nacrti i dijelovi dokumenta koji je Schmidt namjeravao nametnuti upalili su alarm među probosanskim snagama, među snagama koje zagovaraju građansku, demokratsku i naprednu državu, kojima su još i prve informacije bile jasan znak da plan visokog predstavnika ide u korist želja i planova Dragana Čovića i HDZ-a BiH koji bi predviđenim trajno bili nezaobilazan faktor u FBiH, a sa njima i SNSD. Građani u situaciji u kojoj se uvode aparthejd cenzusi ne bi više imali šta tražiti u političkom životu ove zemlje. Apelacije koje bi podnosili bile bi suvišne, jer ovdje ni domaći ni strani ne zarezuju mnogo presude Evropskog suda za ljudska prava. A onda su građani izašli pred OHR, izazvali neki novi momentum i Schmidt je satjeran u kut dao novi rok, od mjesec dana da se dogovore oni koji se već godinama dogovorili nisu. U suprotnom zaprijetio je da će nametnuti pomenutu odluku. Svu vodu tako je Schmidt usmjerio na vodenicu Čovića, koji iz hacijende može posmatrati propale pokušaje i čekati da Schmidt uradi posao za njega.
Stoga bi probosanske stranke u budućim razgovorima, s Čovićem ili Schmidtom, sve su prilike da je to isto, trebale da ponude neke drugačije modele. Često ih se optuživalo da nemaju ponuda i prijedloga. Schmidt je u svojoj avanturi političkog samoubistva za interese Čovića odlučio koristiti popis iz 2013. godine. Baš zato bi i neki novi prijedlozi iz Sarajeva trebali biti zasnovani na tom popisu.
Primarni prijedlog tih probosanskih stranaka mora uvijek biti onaj građanski, jedan čovjek jedan glas, da svi mogu birati i biti birani ma u kojem dijelu ove zemlje živjeli. Tako je u tom normalnom svijetu iz kojeg nam dolaze diplomatski emisari i sprovoditelji demokratije.
Ukoliko to nije moguće, onda se stvari moraju i trebaju početi gledati realno, brojkama iz popisa stanovništva. A brojke su neumoljive, one kažu da entitet Federacija Bosne i Hercegovine ima 2,2 miliona žitelja. U tom broju je 1.563.372 Bošnjaka, Hrvata ima 497.883, Srba 56.550, dok je onih koji se nisu izjasnili, nisu željeli odgovoriti ili se osjećaju kao ostali nešto više od 100.000.
Dom naroda Parlamenta FBiH, koji je svih ovih godina i propalih pregovora jedan od spoticajnih segmenata u tom slučaju treba se popunjavati po faktičkom stanju na terenu. I ne, nije to nikakvo novo prebrojavanje, neko nas je prebrojao na popisu, a Schmidt dao legitimitet korištenju tog popisa u rješavanju problematike zvane Izborni zakon.
Bošnjaka je dakle 70 posto u entitetu i njihova politička prava u Domu naroda izjednačena su sa etnosima i ostalima kojih ima daleko manje. To recimo u drugom entitetu nije ni blizu slučaja, pa imamo Narodnu skupštinu RS u kojoj oni kojih je najviše vode sve političke procese, a onima kojih je manje data je lažna mjera zaštite. Stoga bi od 58 delegata 35 trebalo pripasti Bošnjacima, u skladu s popisom i njihovim brojem. Delegata iz reda hrvatskog naroda bilo bi recimo 11, iz reda ostalih sedam i delegata srpskog naroda četiri.
Ne znam koliko je realno da bi i međunarodna zajednica pristala na ovakvu raspodjelu, kakvu je sama potakla svojim diskriminatornim planovima na štetu svih u FBiH osim onih u HDZ, ali krajnje je vrijeme da se krene s ozbiljnijim gardom ka Draganu Čoviću, jer političko mrcvarenje koje on provodi zarad svojih maksimalističkih zahtjeva je prešlo u ozbiljne turbulencije. A niko se po ovom prijedlogu ne bi našao nezastupljen u Domu naroda, samo bi ta zastupljanost bila srazmjerna broju žitelja tog naroda ili ostalih u FBiH.
Naravno, to zahtijeva i izmjene nakaradnog Ustava FBiH koji garantira da hrvatski politički predvodnik blokira, ucjenjuje i maltretira i Bošnjake i ostale kojih ima tri puta više nego Hrvata.
Možda je zaista vrijeme da se ispostave zahtjevi da vlast formiramo po stanju kakvo imamo na terenu, da svi budu zastupljeni, ali da ne može 1,5 miliona ljudi biti podređeno željama čovjeka koji istupa u ime pola miliona ljudi.
Jer, kako je krenulo stranci bi nam vrlo lako mogli cementirati kao validne UZP rezultate u Ustav i trajno nas ostaviti u srednjem vijeku da tapkamo u mraku, dok oni uživaju u demokratijama i blagostanju građanskih država!
