Srđan Amidžić, kadar Milorada Dodika bit će na sutrašnjoj sjednici Predstavničkog doma Parlamenta BiH razmatran i skoro sigurno potvrđen za novog ministra finansija i trezora, umjesto Zorana Tegeltije, koji je preuzeo UIO.
Kažem skoro pa sigurno je da će Amidžić od sutra biti ministar finansija BiH jer je prosto nemoguće očekivati da će stranke okupljene oko SDP-a (NiP i Naša stranka) i pokušati otezati s tim imenovanjem. Neće pokušati jer se boje Milorada Dodika i njegovog mogućeg udara na trojkaške fotelje.
Neće pokušati otezati, kao što nisu pokušali zaustaviti najjači i najagresivniji udar Dodika na državu Bosnu i Hercegovinu i njenu opstojnost. Dodik je poništio ovlaštenja Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, otvorivši put ambisa i za državu i za njene građane..
Trojka je šutjela i promatrala, dokazujući da je montirana ovoj državi i njenim građanima kako bi u vlasti bili drenažni sistem Dodikovog secesionizma i podršku takvom djelovanju pravdali evropskim putem, a zapravo nas vodili u posljednju fazu komadanja Bosne i Hercegovine.
A činjenica je da smo do sada najmanje u pet navrata svjedočili internacionalnim planovima o komadanju Bosne na monoetničke Srbiji i Hrvatsku. Tim planovima, nestalo bi i države i više od pedeset posto njenog stanovništva, koje bi se kao manjina utopilo u srpski i hrvatski svijet.
Svi ti non – paperi o podjeli Bosne u proteklim godinama djelovali su pomalo nerealno, a sada je jasno da je to zahvaljujući onima koji su iako Dodikovi partneri u vlasti uspijevali iskontrolirati i zaustaviti najveći dio njegovih secesionističkih ataka. SDA nije savršena, ali je uspijevala da odolijeva i non – paperima i Dodiku i međunarodnoj zajednici kojoj bi podjela Bosne i Hercegovine ubila dvije muhe jednim udarcem. Riješili bi se najvećeg žarišta u Evropi i muslimana od jednom.
A onda su Amerikanci i Britanci kreirali Trojku i postavili je, svjesni da je riječ o alavim političkim neznalicama koji će u borbi za opstanak na vlasti učiniti sve što Milorad Dodik i Dragan Čović traži.
E zato će u jeku najveće ustavne i političke krize od Dejtona do danas trojkaši izglasati Dodikovog ministra finansija, preko kojeg će lider SNSD-a kasnije imati mogućnost kontrolisati tokove budžetskog novca i ucjenjivati.
Pošto često imaju običaj praviti se blesavi i pitati šta su to predali Dodiku, evo im jasan primjer. Oni su s Dodikom instalirali Ristu Zarića (rusko – srpskog igrača) u OSA-u, a SDA mu to nije dala iako je bila u vlasti s SNSD-om. SDA nije dala ni SPS, ali ni neke pozicije po dupini, pa je jasno vidljiva razlika u putanji kretanja Trojke i SDA. I da napomenemo, Zarić je vrlo brzo sa Almirom Džuvom (direktorom OSA) isposlovao skidanje embarga na ulazak ljudima opasnim po nacionalnu sigurnost BiH.
Amidžić je opasan po budžet Bosne i Hercegovine. A bez budžeta staju svi procesi, pa i oni evropski reformski, a to je bila najveća krinka kojom su kreatori sadašnje državne vlasti pokušali opravdati koaliciju koja je Bosnu i Hercegovinu odvela na ivicu raspada.
Ruku imaju dovoljno, a to je izgleda jedino što je i Trojki i Dodiku i Čoviću najbitnije, jer tako svako iz svog ugla i sa svojim interesima čuva pozicije.
Problem je jedino što je pozicija Trojke u trojci najlošija, a sami su se tamo odveli podaničkim odnosom spram partnera. Ta Trojka čak i ako je u startu imala neku smjelost za suprotstavljanje je sada samo čisti provodnik za političke vode koje žele ugušiti Bosnu i Hercegovinu.
Njeni partneri Dodik i Čović imaju apsolutnu kontrolu nad Državnom vladom i svim institucijama po vertikali i horizontali, a imenovanjem Amidžića to će biti upotpunjeno do samog vrha. Jer, najviše što su trojkaši zaustavili Dodika bilo je kada su ciljali fotelje koje je lider SNSD-a kaparisao. Ali, sedmicu prije ili poslije, rezultat je isti. Tako da ukoliko se čudo desi i Amidžić ne prođe sutra, eto njega za mjesec dana najdalje.
Dakle, do kraja mandata sadašnje vlasti, bez obzira da li se on dogodio za tri mjeseca ili tri godine, partneri u secesionizmu Dodik i Čović imat će odriješene ruke da završe priču s Bosnom i Hercegovinom.
A ta priča, već rekoh, ima samo jedan završetak – nestanak države Bosne i Hercegovine sa hiljadugodišnjom historijom i nestanak muslimana s ovih prostora. Što nisu oružjem, nekada agresori danas separatisti završili su u zakonodavnoj, sudskoj i izvršnoj vlasti.
I doći će dan kada će Trojka shvatiti šta je isporučila, ali to više neće biti bitno. Neće biti fotelja, jer neće biti države.
Ostat će samo jedno pitanje – jesu li državu prodali svjesno ili iz neznanja! A odgovore više neće imati ko da traži!
Tražili smo, dobili smo, izgubili smo! Shvatit ćemo kad kod sebilja čujemo pomoz Bog, junaci!
