Jedina dobra stvar proizašla iz jučerašnjeg sastanka osmorke je činjenica da su Nermin Nikšić i SDP BiH konačno preuzeli odgovornost i kontrolu nad tim političkim projektom. I tu povratka nazad nema. Politička karijera Nikšića i budućnost SDP-a uveliko će ovisiti od onog što je javno rečeno nakon jučerašnjeg sastanka i od razvoja situacije.
Jer, SDP i njegov predsjednik samoproklamovano su istupilli kao kapiteni projekta koji treba da ovlada Bosnom i Hercegovinom.
Možda s pravom, možda ne, ali to je stvar političkog dogovora osam stranaka.
No, nervoza SDP-a i ljutnja koja prelazi u bijes, a kojoj smo svjedočili proteklih dana, ima mnogo dublju pozadinu od onog što su pokušali maskirati i prodati laicima. A nervozu su ispoljili nakon izbora delegata u Dom naroda BiH. Krivo im je bilo što iz Kluba Bošnjaka nije prošao niko njihov i što je umjesto Jugoslava Brdara iz Kluba Hrvata izabran Zlatko Miletić.
I dok su krivili druge Nikšićevi drugovi unutar kolegija Predsjedništva stranke nisu vidjeli niti pomislili priliku da presaberu svoje dosadašnje poteze. Kivnja je bila prejaka, a ceh crvenog bijesa platila je stranka koja ni u kapacitetu ni u političkoj snazi nije ozbiljan faktor koji utječe na tokove formiranja vlasti.
Sve drugo je ostalo isto. Malo sutra.
Razlozi SDP-ove nervoze daleko su dublji i pogubniji po SDP. Stoga bi se halabuka oko izdaje partnera mogla posmatrati i kao tepih ispod kojeg treba gurnuti sve očajničke i izdajničke poteze Nermina Nikšića i onih oko njega.
A izdajnički potezi očajnika željnih vlasti krenuli su iz Banja Luke. Tamo je Nikšićeva i SDP-ova perjanica Vojin Mijatović isporučio Dodiku probosanski Pokret za državu. Potom su mu predali kontrolni paket u Vijeću naroda, ostavivši Bošnjake na vjetrometini u tom entitetu. Bez ikakve ustavne zaštite njihovih interesa.
Potom su, mimo konsultacija s partnerima unutar tog bloka isporučili ministra u Dodikovu Vladu Rs. Onda su, uz veliku količinu spina i laži Dodiku isporučili četvrtog delegata u Dom naroda i kontrolni paket u Klubu Srba. Zacementiravši tako njegovu “nezaobilaznost” na državnom nivou. Onda su, opet bez konsultacije partnera u Pokretu za državu, isposlovali Sevlida Hurtića kao Dodikovog ministra unutar bošnjačke kvote.
Već tada je bilo jasno da je politika SDP-a destruktivna po državu i Bošnjake i autodestruktivna po političku budućnost SDP-a BiH.
Potom je došao na red državni nivo i dobili smo Marinka Čavaru s crne liste u rukovodstvu Predstavničkog dom BiH. To što su SDP-ovci glasali za takvog pokušalo se spinom pripisati isključivo Našoj stranci. Niko nije pitao Sašu Magazinovića i Jasmina Imamovića zašto su oni digli ruku za crnolistaša. I to nakon stotinu puta izgovorene riječi crnolistaš u kontekstu Fadila Novalića. Nesposobnost SDP-a i Nermina Nikšića da utiče na minimum procesa na državnom nivuo ogleda se i u činjenici da je za ministra sigurnosti izabran Nenad Nešić. Ako im je Dodik partner, zar nisu mogli tražiti neko manje kriminalno fašističko smeće.
A onda je došao Zlatko Miletić. Za njim je došao i Vojin Mijatović i sa FACE televizije bestidno psovao majku “njima”, mahao kažiprstom i poručivao “vidjet ćete”. I vidjeli smo. Ništa. Baš kao i u svakom potezu koji je taj Mijatović ili njegov predsjednik najavljivao sa “vidjet ćete”.
A i jedan i drugi su se zapravo pokazali kao dobri politički kostimografi sopstvenih maski. Miletić im je zapravo bio samo prilika da svekolikoj javnosti pokažu snagu. A sve to poslužit će kao savršen paravan za skretanje pažnje javnosti sa činjenice da su sve što su mogli isporučili Dodiku.
Dodiku koji nije problem kada drži paradu dok se SDP skriva u mišiju rupu i čeka da sve prođe, kako partneru ne bi morali ponešto i odgovoriti. Dodik nije problem kada sa Vučićem sjene i dogovara realizaciju aerodroma u Trebinju i hidroelektranu “Buk Bijela”. Dodiku čiji kadrovi i danas veličaju ratne zločince. Dodiku koji odlikuje Putina. Dodiku koji je jednom rječju OPASNOST po Bosnu i Hercegovinu.
I Dodik ne smeta! A Miletić smeta!
Jer, crvenilo socijaldemokratije u SDP-u je odavno izblijedilo, pa zapravo sada mnogo više gledaju ružičastim očima. Zato im je Dodik dobar. A Miletić nije.
Problem je Miletić, a nije problem činjenica da je Nikšić zarad svoje fotelje isporučio maksimalnu političku moć Narodu i pravdi. Stranci desnog centra. Problem im ZNG zbog jednog mandata u Domu naroda BiH, a nisu im problem svi mandati koje su dali stranci daleko manjeg političkog rejtinga i kapaciteta.
Ne valja Miletić, ali je odličan Edin Forto, koji ne da ni progovoriti da će neko izvan Naše stranke biti premijer Kantona Sarajevo.
Nakupilo se grešaka. Teških, koij će neminovno izazvati tektonske poremećaje u SDP BiH. Morali bi zbog budućnosti te stranke. Jer, kada se slegne prašina nakon jučerašnjeg sastanka, kada utihnu Nikšićevi megafoni čut će se poruka SDP-ovaca kojima je jasno gdje je stranku doveo Nermin Nikšić.
Kongres se bliži, a premijerska fotelja na istoj distanci. Nije zato nemoguć i scenarijo po kojm će rezultat Nikšićeve borbe biti da ne postane premijer, a postane bivši predsjednik SDP BiH.
