Posjeta generalnog sekretara najmoćnijeg vojnog saveza u svijetu NATO-a Jensa Stoltenberga trebala je barem u narativu donijeti neku dozu sigurnosti građanima Bosne i Hercegovine. Umjesto toga, čuli smo poruke iz kojih jasno iščitavamo da sigurnost Bosne i Hercegovine direktno ovisi od Rusije i njenih političkih eksponata u našoj zemlji.
Jer, ono što su u obraćanju javnosti kazali prvi čovjek NATO-a i predsjedavajuća Vijeća ministara BiH jasno ukazuje da secesionista Milorad Dodik govori istinu kada kaže da je put Bosne i Hercegovine u NATO nemoguć i da je moguća isključivo saradnja s NATO-om.
Da je drugačije, Stoltenberg i Krišto govorili bi o potrebnim koracima i reformama za tabanjem staza naše zemlje ka Sjevernoatlantskom savezu. Umjesto toga, Stoltenberg, kao loš PR loše državne vlasti pohvaljuje reformske poteze Vijeća ministara na putu EU. A izvještaj Evropske komisije kaže da tog puta nema, jer nema napretka u reformama.
No, vratimo se NATO putu, kojeg također nema. “Svaka zemlja ima pravo izabrati vlastite sigurnosne aranžmane bez umiješanosti sa strane”, veli Stoltenberg i između redova dokazuje Dodikovu tvrdnju da ćemo u NATO samo onda kada i ako Srbija uđe u taj savez.
Jer, Bosna i Hercegovina, ustrojena na način da je vode tri zaraćene strane, koje su sukobe s vojnog prenijele na politički teren nema niti jedan jedinstven stav u vanjskoj politici ili ciljevima te politike. Dakle, od odluke unutar Bosne i Hercegovine o (ne)ulasku u NATO nema ništa. Status quo potrajat će onoliko koliko traju politike sljedbenice projekata podjele Bosne i Hercegovine. Te politike predvode Dodik i Dragan Čović (šef Borjane Krišto) i njima apsolutno odgovara poruka iz NATO-a da ćemo u Alijansu samo ako sami odlučimo tako.
Stoltenberg je danas, kao i mnogo puta ranije, kazao kako su u NATO-u zabrinuti secesionističkom i retorikom podjele, kao i malignim vanjskim utjecajem, posebno Rusije.
Ako je Stoltenberg znao, a jeste znao, da secesionizam i retorika podjela podrivaju i opstojnost Bosne i Hercegovine, kako onda može očekivati da država u takvom stanju donese odluku o pristupanju NATO-u ili bilo kom drugom savezu. S druge strane, može li iko povjerovati da dužnosnici SAD, Velike Britanije i drugih zapadnoevropskih zemalja nisu “zavrtali ruke” političarima istočnoevropskog bloka do onog trenutka dok nisu rekli “idemo u NATO”. U Bosni i Hercegovini umjesto takve politike, Stoltenberg i Alijansa koju vodi licemjerno očekuju da oni koji rade na raspadu države kažu da žele u NATO, svjesni da poslije toga nestaje svaka mogućnost njene podjele.
Generalni sekretar u skoro svakom obraćanju koje se tiče Bosne i Hercegovine spominje utjecaj Rusije. Ali, zanimljivo je da Stoltenberg nikada u istu ravan ne dovodi politike podjela (secesionističke podjele) i ruski utjecaj koji podriva stabilnost Bosne i Hercegovine.
Primjerice, Igor Kalabuhov, ruski ambasador u BiH otvoreno je prijetio da će Rusija odgovoriti u slučaju ulaska BiH u NATO. A secesionista Milorad Dodik uskoro će na noge Putinu. Tamo će dobiti nove zadatke kojima će razbijati Bosnu i Hercegovinu držeći atmosferom usijanom do nivoa eskalacije.
Nema sumnje da svaka nesigurnost i nestabilnost Bosne i Hercegovine dolazi s relacije Moskva – Banja Luka. Ista ta linija interesa dok god odlučuje o sudbini Bosne i Hercegovine neće dozvoliti ni ozbiljniju saradnju s NATO-om, a kamo li ulazak BiH u Alijansu.
I zna to Stoltenberg. Pitanje je samo zašto to ne smije izgovoriti?
Odgovor bi mogao sačinjavati tezu da možda i NATO-u odgovara babaroga poput ruskog medvjeda. Tako uspijevaju plašiti sve male države da će ih ruski medo progutati ukoliko ne uzmu NATO saveznike da ih štite.
A, zaštita koja se plaća onim što se kolokvijalno naziva “reketom”. I dok naivni građani Bosne i Hercegovine vjeruju da će jednog dana biti konačno rahat i sigurni pod NATO kišobranom, NATO zvaničnici i saveznici omogućavaju investitorima iz svojih zemalja da reketare bh. bogatstvo u zamjenu za “zaštitu”.
Posjeta Stoltenberga Sarajevu zbog toga se ima posmatrati kao još jedna protokolarna aktivnost čelnika Alijanse. Što bi rekli obilježavanje teritorije, da ne kažem onako kako to psi rade!
Patria
