Najave koje su posrednim kanalima stizale uoči NATO samita u Litvaniji nosile su dašak nade za one koji priželjkuju konačno i pozitivno rješenje bosanskog pitanja. No, na početku drugog dana samita nema zvaničnih akcija koja se tiču Bosne i Hercegovine.
A u akciji su oni koji posljednjih godina rade na tome da bosansko pitanje bude riješeno po mapi Karađorđeva. U Viljnusu je Josip Brkić, kadar od povjerenja Dragana Čovića. Priliku da govori, nimalo iznenađujuće, iskoristio je za ponavljanje poruke o neophodnosti izmjena Izbornog zakona i djelimičnih izmjena Ustava Bosne i Hercegovine. Brkić nije govorio o uzavreloj atmosferi unutar BiH, mogućoj secesiji i sve izvjesnijem oružanom sukobu.
Nije Brkić kriv što na samitu najveće vojne alijanse govori o izbornom zakonodavstvu. Kriv je ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković koji iz njemu poznatih razloga nije otišao u Viljnus. A to je dokaz da Konaković očigledno ne poznaje diplomatsku materiju, da nije svjestan važnosti prisustva u Viljnusu i da nije informisan.
Podsjetit ću da je u Viljnusu i Biden, ali i cjelokupna krema zapadne moći. Ako to nije bilo preče od svega drugog, onda je jasno da je Konaković potpuni promašaj na poziciji na kojoj se nalazi.
No, svako ko je pratio politička dešavanja u Bosni i Hercegovini lako je mogao shvatiti da u takozvanom probosanskom političkom bloku sve su rjeđi oni koji razumiju procese i još rjeđi oni koji kreiraju i predlažu rješenja.
Apatičnost u navikavanju probosanskog bloka na lagodnost priče da će stranci učiniti Bosnu i Hercegovinu državom, zaustaviti secesionizam iz Banja Luke, dovela nas je u situaciju da iz Sarajeva akcije nema, a i reakcije su sve tiše i nebitnije.
U političkoj strukturi apatičnog probosanskog blok očito se više razmišljalo o kupanju na skupim destinacijama nego o zaštiti ustavno – pravnog poretka. Govori to i činjenica da ovaj put niko iz probosanskog bloka nije podnio apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine nakon antiustavnih Dodikovih zakona o neprovođenju odluka Ustavnog suda BiH i visokog predstavnika.
Bez obzira na to što je te odluke visoki predstavnik Christian Schmidt poništio, apelacija na antiustavne zakone se morala podnijeti, jer šta ćemo ako jednog dana neki sud u Bosni i Hercegovini presudi da je Schmidt nelegitiman.
I ranije je Schmidt poništavao i stavljao van snage odluke i zakone Dodikovih separatista, a takozvani probosanski blok se utrkivao u podnošenju apelacija. Jesu li sada nedjelovanjem odlučili prihvatiti moguću unutrašnju secesiju Rs.
A da situacija izmiče kontroli pokazuje i činjenica da na plenarnoj sjednici Ustavnog suda BiH u naredna dva dana, neće biti Zakona o državnoj imovini. S druge strane, član Predsjedništva BiH traži od generalnog sekretara UN Antonija Guterresa potvrdu Vijeća sigurnosti UN-a da je Schmidt visoki predstavnik.
Sve to prolazi mimo takozvanog probosanskog bloka, a ne bi smjelo, ukoliko je istina ono što često emituju u obraćanjima.
Strancima, naročito Amerikancima, se neće žuriti sa rješavanjem bosanskog pitanja. Jer, da su htjeli brzo rješenje ne bi nas zarobili u zamrznutom konfliktu. Stoga je neophodno buđenje u kasno ljeto svih koji se predstavljaju nosiocima prodržavnih politika. Buđenje ili odlazak.
Ukoliko oni koji sada sjede po institucijama ili strankama tog bloka koji se predstavlja probosanskim ne shvate da je vrijeme za jasnu akciju, onda je vrijeme da odu i prepuste nekom drugom posao odbrane države.
A država se brani u institucijama. Ne po mapama puta koje im nameću stranci, već po mapi puta koja vodi u očuvanje države i njen napredak ka modernoj euroatlantskoj integraciji. Dio te mape puta bilo bi i organizovanje skupa građana kao poruka i podrška borbi za očuvanje države, njenog poretka i opstanka. To podrazumijeva mnogo rada i još više ujedinjenosti.
Razjedinjenost, letargija i nesposobnost koju sada pokazuju i navela je Milorada Dodika da konačno krene u završni pohod secesije. Iza Dodika stoji Srbija, ali i više zemalja Evropske unije, što mu uz Rusiju i prešutnu podršku Kine daje ozbiljnu snagu da završi posao svog prethodnika i začetnika Rs Radovana Karadžića.
Mnogo je toga Dodik podigao na višu ljestvicu. Na širem prostoru je izmanevrisao potezima od državne imovine, ataka na visokog predstavnika, Ustavni sud BiH, udar na vladavinu prava, Vijeće ministara.
Ukoliko se tom Dodikovom manevru pristupi kao i do sada i pokuša kompromisima i solomonskim rješenjima zaustaviti, jasno je da će to biti ključna Dodikova pobjeda u razbijanju Bosne i Hercegovine.
Probosanski blok, barem ono što je preostalo od tog bloka, stoga mora odbiti svaku mogućnost kompromisa na Dodikove manevre i krenuti konačno s akcijom odbrane, oslobađanja i izgradnje Bosne i Hercegovine.
Vrijeme curi, problemi neće nestati sami od sebe!
