Zapadni Balkan i Bosna i Hercegovina su prije dva dana iz Brisela dobili šamarčinu koja će na ovom geopolitičkom prostoru da odzvanja još dugo i opominje da smo možda svi u ovoj regiji u velikoj zabludi. Evropski lideri nacrtali su veliko NO evropskim integracijama Bosne i Hercegovine, Albanije, Sjeverne Makedonije, Crne Gore, Kosova i Srbije. Takav potez na diplomatski volej dočekat će Kremlj i Vladimir Putin i u skorijem vremenu sigurno krenuti u realizaciju zicera koji mu je namješten u Briselu.
I dok evropske birokrate ili kako ih zove predsjednik Hrvatske Zoran Milanović “gnjavatori” Bosni i Hercegovini serviraju priču kako prvo trebaju reforme, pa onda se nadati kandidatskom statusu, pitanje je šta je sa ostalim državama naše regije i kako to da nakon svih ispunjenih uslova nisu ni korak bliže EU.
No, od svih šest zemalja Bosna i Hercegovina najranjivija je na opasne političke vjetrove generirane u Moskvi. U istraživanju organizacije “NATO centar izvrsnosti za strateške komunikacije“ iz 2020. godine precizno se navodi da Rusija u Bosni i Hercegovini djeluje destabilizirajuće, koristeći komplikovano društveno, političko i ekonomsko okruženje, nedostatak strateške orijentacije države i podijeljenost oko euroatlantskih integracija, kojima se protivi Republika Srpska.
Rusija se pobrinula da i preko Brisela onemogući svaki integracijski napredak naše države. Njihovi igrači unutar Evropske unije, neki koji su se jasno pozicionirali i drugi koji su radili ispod žita, učinili su sve da se zaustavi napredak Bosne i Hercegovine na njenom evropskom, ali i NATO putu. Prvi među njima svakako je komesar za proširenje EU Oliver Varhelyi, pulen Viktora Orbana u samom vrhu Evropske unije, za kojeg je svojevremeno slovenski europarlamentarac Klemen Grošelj za Patriju rekao da su njegovi postupci u očiglednoj suprotnosti sa EU. Nije dakle iznenađenje da je Mađarska članica EU koja podrivanjem i u Briselu i u BiH nastoji zaustaviti put BiH ka EU, ispunjavajući tako želje svojih ruskih nalogodavaca.
Jučer je i eurozastupnica Delara Burkhardt jano definisala Varhelyijevo djelovanje: “protivnik demokratije i vladavine prava sjedi pod našim krovom. Komesar EU za susjedstvo i proširenje, Olivér Várhelyi, ne slijedi interese Evropske unije, već svoju agendu, koja očigledno ima za cilj destabilizaciju regiona. Njegovi postupci riskiraju da EU potpuno izgubi kredibilitet, obeshrabri proevropske snage i osnaži one koji žele evropski novac, ali ne vrijednosti”.
U tom kontekstu prisjetimo se i sastanaka koje je mađarski premijer Orban održavao sa liderom SNSD-a Miloradom Dodikom u vremenu kada su mu SAD uvodile sankcije i obećanja o ekonomskoj pomoći Mađarske od 100 miliona Republici Srpskoj. Ta pomoć zapravo je plaćanje poslušnosti i antidržavnog djelovanja Milorada Dodika.
Snažnu podršku ruska politička agresija na Bosnu i Hercegovinu imala je u Sloveniji u vremenu bivšeg premijera Janeza Janše, koji je non – paperima i diplomatskim aktivnostima direktno podrivao put Bosne i Hercegovine ka Uniji. No, Janšino djelovanje tek je manji dio onog što je spram integracijskog puta BiH radila Hrvatska i njeni čelni ljudi – premijer Andrej Plenković i predsjednik Zoran Milanović. I dok je Plenković djelovao s pozicije udovoljavanja partijskom pobratimu iz BiH Draganu Čoviću, Zoran Milanović jasno se može definisati kao jedan od najvećih ruskih igrača unutar EU. Takvu sliku teško će promijeniti i njegovo zalaganje za kandidatski status BiH, jer se iza njega skrivala neka nova politička igra, ali i priprema samog Milanovića za nove političke pohode. Da Milanović radi za moskovske interese potvrdio je svojevremeno i sam hrvatski premijer.
Ponašanje proruskih snaga u strukturama i članicama EU generiralo je i hranilo retrogradne snage i egzekutore ruske politike unutar Bosne i Hercegovine koje predvode Dragan Čović lider HDZ BiH i Milorad Dodik. Ovaj dvojac usporio je i onesposobio Bosnu i Hercegovinu da se pokuša izboriti za svoje mjesto unutar unije. Država je u najvećoj krizi još od okončanja ratnih dešavanja, a sve zahvaljujući ruskoj osovini Dodik – Čović. Dragan Čović već četiri godine drži blokiranom polovinu države blokadom vlasti u Federaciji, istovremeno kontrolišući i usporavajući procese na državnom nivou. Ucjene reformama Izbornog zakona samo onako kako to HDZ-u i njegovom lideru odgovaraju vrh su ledenog brijega Čovićevih blokada, za koje je jasnu podršku dobio iz Ambasade Rusije u BiH.
Ruska kontrola političkih poteza Milorada Dodika odveć je i očitija i dugotrajnija. Osililo je to Dodika do momentuma ludila u kojem je pomislio da može rasparčati Bosnu i Hercegovinu i krenuti u secesiju razvaljivanjem institucija države i prenošenjem nadležnosti na entitet. U sadejstvu s partnerom Čovićem istovremeno je blokirao svaku mogućnost donošenja zakona koje nam EU danas fakturiše kao neuspjeh na evropskom putu.
Ipak, ta EU niti jednog trenutka nije ni pokušala sankcionisati takve politike u Bosni i Hercegovini iako je imala priliku više puta jasno se uvjeriti gdje one vode. U raspravi Komiteta za vanjske poslove Evropskog parlamenta brojni su europarlamentarci jasno istakli krivce, a najdirektnija je bila nizozemska zastupnica Tineke Strik porukom “gospodine Dodik vaše izjave o secesiji dovode do problema u BiH. Povucite bezuslovno vaše antidržavne zakone. Gospodine Čović vi također blokirate institucije”. No, ovakve poruke očito nisu dolazile do vrha institucija EU, u kojima očito postoje snage koje ne žele Bosnu i Hercegovinu u EU.
S kakvim se retrogradnim snagama borimo EU je mogla uvidjeti i nakon nedavnog sastanka predsjednika Evropskog vijeća Charlesa Michela sa bh. liderima. Netom nakon tog sastanka Milorad Dodik otputovao je na noge Vladimiru Putinu po nove zadatke i upute. Istovremeno, Otvoreni Balkan, nova/stara ruska igra na Balkanu pokušava se nametnuti Bosni i Hercegovini pod plaštom ekonomskog povezivanja. Iako su ključne članice EU jasno istakle da su protiv OB i da je za njih prihvatljiv samo Berlinski proces, njihovo djelovanje zapravo pokazuje suprotno.
Ne treba smetnuti s uma da je i Njemačka jučer istakla “NE” za kandidatski status Bosni i Hercegovini iako se proteklih mjeseci iz Bundestaga jasno čula podrška tom statusu. Je li posrijedi neki novi plinski dogovor s Rusijom vrijeme će pokazati. O Francuskoj ne treba mnogo ni pisati, njen predsjednik je išao na noge Vladimiru Putinu dok je ruski despot otvarao bojna polja na teritoriji Ukrajine.
Politička bojna polja na Balkanu, u Bosni i Hercegovini Rusija je otvorila odavno. Djelovanje Evropske unije sve je bliže da omogući Rusiji i konačni uspjeh u tim zapadnobalkanskim poljima. Bosna i Hercegovina u takvom razvoju situacije je na prvoj liniji i prva bi mogla da postane dio novog ruskog svijeta.
Jer, kako to nedavno reče Kurt Bassuener, analitičar DPC-a “momentalna politika Zapada izaziva ciničnost kod naroda (Zapadnog Balkana), čime se otvara prostor za Rusiju i Kinu”.
