BiH

Piše: Rasim Belko – PROBOSANSKA SNAGA – OKUPLJANJE ILI MAGLA Niste izabrani da prodate državu, nego da joj služite

Nije više pitanje ko neće. Pitanje je zašto ključni politički lideri probosanskih i probošnjačkih snaga neće da se okupe. Ne znaju ili ne žele? Ili možda ne smiju? Kontinuirano pitanje odgovora na prije svega antigrađanski, antiljudski, a potom i anticivilizacijski Schmidtov namet nikako da iznađe barem jednog koji je spreman ući u borbu za državu pa makar to značilo staviti karijeru na kocku.

 

Nekoć su nam obećavali bitku za državu i njene interese, a danas se jedino međusobno tuku oko pozicija, gdje će ko biti vlast. Jer, fotelje su bitne, država valjda dođe kasnije. Ne pojedini, svi! I tu dolazimo do ključnog pitanja – POSTOJE LI PROBOSANSKE I PROBOŠNJAČKE SNAGE?

Ne u formi, već u suštini. Formalno su oni svi takvi, suštinski niko da izađe na megdan silama koje su se ponovo nakostriješile nad sudbinom Bosne i Hercegovine. Još su svježa sjećanja na briselski sastanak kod Charlesa Michela i tada smo ih sve vidjeli oko istog stola. Dalo je to nadu da bi se svijest o neophodnosti koncentrisane političke moći u odbrani države mogla konačno probuditi. Ali, netom nakon izbora svjesni smo da je to bila još jedna optička varka.

 

 

Krenut ćemo redom. Od vrha. Članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine, još nepotvrđeni, ali su im mjesta sigurna, Denis Bećirović Željko Komšić su oni koji bi trebali ili morali povesti tu priču. Ljevičari su, bunt je dio ideje koju nose, okupljanje također. Denis očito ne smije, vidljivo je to nakon njegovog jučerašnjeg intervjua, u kojem o svemu zna, ali nikako da reaguje. A najavljivao je. Komšić je reagovao, prema Ustavnom sudu. I to je na čekanju. Dalje nije išao, možda zbog napada pojedinih sektora sarajevske politike ili nečeg drugog. Iz DF-a stižu političke reakcije, ali to nije ono što narod i građani očekuju!

 

 

Bakir Izetbegović, lider stranke koja je dominantna po svim nivoima. Uslovni pobjednik izbora i najveća bošnjačka stranka. No, ni on se plaho ne sekira što kako vrijeme prolazi sve teže će biti odbiti zagrebački napad preko Schmidtove filijale u Sarajevu na ustavni poredak i civilizacijske vrijednosti. Izgubio izbore, pa šta. Smije li neko ko se koliko do jučer predstavljao liderom Bošnjaka dopustiti da ga to odvoji od obaveze okupljanja. Ne bi smio! Vidim okuplja na sijelima građane, ali vrijeme je za puno veće i teže sijelo!

 

 

Nermin Nikšić, lider čija stranka ima člana Predsjedništva BiH i parlamentarna je od glave do pete. Socijaldemokratska stanka, čija bit se uveliko i ogleda u pobuni protiv društvenih anomalija. U normalnim državama! No, SDP koji vodi Nikšić nema tu osobinu. Najavljivao je svitanje dana, a od kada se civilizacijski sumrak nadvio nad Bosnom i Hercegovinom njemu ni traga ni glasa. Ne računam priče o formiranju vlasti.

 

 

Ni onaj što se voli hvaliti kako lideriše procesima ne brine mnogo oko sudbine ove zemlje. Dapače, Elmedin Konaković više brine kako će eliminisati SDA iz svih struktura vlasti nego o činjenici da će Schmidtova odluka vrlo moguće eliminisati svaku mogućnost da ovo jednom bude normalna država, a narod kojem Konaković pripada potlačiti manjini. Po istupima Konakovića ne bi se reklo da ga to previše i zanima. A moralo bi, NIP je parlamentaran a mandat mu nije da štiti HDZ.

 

 

Jedan tvrdi da nije Bošnjak, da je ponosan na nešto drugo. Ali šta god da jeste, većina kadrova u stranci koju vodi su Bošnjaci, Bosanci i Hercegovci. Nije se Edin Forto izjasnio šta je, ali politika koju je nudio išla je u pravcu probosanske. Od te politike ni glasa ni traga. Ili je kanton bitan, a sa državom šta bude. Donedavno su se iz te Naše stranke hvalili kako su njihove posjete Washingtonu, Londonu… utjecale na neke poteze spram BiH. Gdje su danas posjete, gdje akcija na okupljanju fronta za prava građana. Ili su možda ta prava na donjem dijelu spiska prava koje zastupa Naša stranka.

 

 

Ima tu još poneki lider, ali ključni su pobrojani.

I kada ih sve sabereš i pogledaš poteze i reakcije na Schmidtov tuđmanovski pohod ka pretvaranju Bošnjaka u hrvatsko cvijeće jasno ti je – PROBOŠNJAČKA I PROBOSANSKA snaga je zapravo magla. Teška ko sarajevski smog. Ne da ti disati. Jer, ako razmišljaš i čitaš, svjestan si da će te uskoro ugušiti. Na tome neumorno rade, a ti izabrao one koji su se pred prvim većim problemom i izazovom sakrili.

Razbilo ih u paramparčad. I nikako da se sastave. Zbog države, djece, naroda, građana, kojima su sve i svašta obećali, a nije isključeno da im oduzmu i ono što su imali. Jer, država koju imamo, takva je kakva je, ali je ipak država. Nastave li se njihovi egomanijakalni i profoteljaški obračuni poginut će Bosna i Hercegovina. To je bez sumnje. Dodik je davno najavio da samo čeka geopolitičke prilike. I ode pola zemlje. Kad vidimo kako sada reaguju, teško je zdravom razumu povjerovati da će i u tom slučaju biti drugačije.

Čović hoće svoju paradržavicu. I on čeka, ali i kopa. Rudar bez premca. Uz veliko čelo iz Zagreba uspio je iskopati segregacijski i fašistički Izborni zakon s njemačkim pečatom i američko – britanskim potpisom.

Mi te rudare nemamo. Samo nam se prikazuju, obećavajući borbu bez povijanja kičme, a realna slika je zapravo da je Bosancima i Hercegovcima, Bošnjacima odavno slomljena kičma državotvornosti. Zato im je poruka, ne za..bavajte se!

Muharem Cero vam je još prije više od godinu dana pisao zašto je bitna organizacija svebosanskog sabora. Ona je danas urgentna, pacijent je na izdisaju. Jer ostanete li pri sadašnjem kursu nećete izgubiti samo karijere, zijanit ćete državu. A nismo vas za to birali. Svebosanski sabor ili ga zovite kako hoćete se mora desiti, da se prvenstveno odgovori Schmidtu, ali i da se definišu ključne tačke, od kojih niko neće smjeti odstupiti. Kada to uradite, onda se igrajte vlasti i računajte ko je izgubio a ko ne. I ako se već predstavljate kao patriote probosanske i probošnjačke orijentacije evo vam prijedlog. Neka u državnu vlast idu dvije najjače parlamentarne stranke, a ostale nek se rasporede u Federaciji.

U protivnom helać, zato upamet!

Komentari
Na vrh