Neće Bosna i Hercegovina u skorijoj budućnosti biti ni uređena ni moderna, a pogotovo neće biti građanska država. Neće, jer kauboj iz Washingtona, u kojeg se i danas zaklinjemo kao u glavnog vanjskopolitičkog partnera ne želi niti je ikada želio da ovo bude napredna država.
Razloga je puno, a ponajviše ih stane u onu rečenicu Viktora Orbana “ko će kontrolirati dva miliona muslimana”. Odgovor je Amerika i njeni politički pipci na Balkanu. Pipci dvostrukog političkog života. Jedan od njih je Milorad Dodik, čovjek koji svojim djelovanjem nastoji biti veći Rus od cara Petra. Politički kadar koji račune direktno polaže Putinu, ruskog agresora odlikuje ordenom Republike srpske, vodi politiku potpuno oprečnu zapadnoj civilizaciji…
I opet opstaje!
Sankcije i prijetnje do sada su se pokazale kao sitan lavež lava koji Dodika nije i neće uplašiti. I svima je odveć jasno da Dodik odgovara principima zaleđenog konflikta američke diplomatije. Kada bi birali kadar za takvo stanje teško bi pronašli boljeg. U rat javno neće, a sve radi kako bi do rata i haosa došlo. Tenzije koje proizvodi tjeraju investitore da Bosnu zaobilaze u širokom luku. Haos koji Dodik pravi u unutrašnjosti tjera mlade svih etnosa iz ove države. Ekonomija je kontinuirano na limitima nekog kolapsa. Golema je lista problema koje stvara, ali mir je još tu i to washingtonsku zvijer zadovoljava. Baš je po njenim principima.
Ali, niti se kolaps niti rat dogodio, jer Dodik očito zna raditi ono što mu kauboji iz Washingtona narede. Tlo bosansko potresa, ali ne previše da bi izazvao eksploziju.
No ne smijemo smetnuti s uma da su u vođenju zaleđenih konflikata Ameri znali izazvati opći haos. Kome nije jasno neka pogleda ljude u Afganistanu koji su ginuli padajući s krila aviona u pokušaju bijega iz države koju su im Amerikanci pravili kroz zaleđeni konflikt. Ko pogleda bit će mu jasno da jednog dana slično čeka i Bosnu i Hercegovinu.
Jer, tempo geopolitičkih promijena u svijetu na sedmičnoj osnovi mijenja prioritete. Jednog dana kauboj će potpuno izgubiti posvećenost Bosni i Hercegovini.
A taj dan čeka Milorad Dodik!
To je onaj dan za koji secesionista iz Laktaša kaže da se “boji da ga ne propusti”. To je onaj dan kada će, kako je već najavio, proglasiti nezavisnost Republike srpske od Bosne i Hercegovine. Tog dana, kada kauboji odu negdje drugo praviti i mrznuti konflikte, Bosna i Hercegovina bit će suočena sa prijetnjom svoga kraja.
Krajem koji joj sada više bez sumnje pripremaju lažni američki saveznici. Isti oni saveznici koji joj nisu dozvolili da se riješi secesionističkih sila koje su je još devedesetih pokušale podijeliti. Secesionističke sile koje predvodi američki partner Milorad Dodik.
Morate u Otvoreni Balkan
Politolog i novinar Milovan Jovanović sjajno primjećuje kako Sjedinjene Države šalju istrošene kadrove iz devedesetih godina, koji se u današnjim procesima i okvirima uopće ne snalaze. Konkretno, Jovanović misli na Christophera Hilla u Srbiji i Michaela Murphyja u Bosni i Hercegovini.
I svi su očekivali da će na osnovu onog što znaju iz ranijeg iskustva na našim prostorima, uz činjenicu da ih šalje administracija Joea Bidena, oni biti svojevrsni motor koji će ove zemlje pogurati ka zapadnim integracijama. Umjesto toga, Hill i Murphy guraju nas u velikosrpske i segregacijske procese.
“Zemlje regiona moraju da imaju saradnju, a Otvoreni Balkan je veoma pozitivan. Rekao bih da je ovdje mnogo historijskog naslijeđa, više nego što je potrebno, moramo naći način da to prevaziđemo”, rekao je ambasador Hil za Radio-televiziju Srbije.
Jasno je dakle da američka diplomatija želi gurnuti Bosnu i Hercegovinu, Kosovo i Crnu Goru u pakao integracija sa Srbijom, od koje su sve tri zemlje pobjegle u krvavom razlazu. Isto tako jasno je i zašto ih se gura u to političko samoubistvo. Jednog dana kada bi tri zemlje pristale na kaubojevu igru s Otvorenim Balkanom, Srbija bi de facto dobila ono što vijekovima pokušava oružanim nasiljem. I to kaubojima nije problem, oni su i svoju državu stvorili nasiljem i mnoge druge rasturili agresijama. Nadati se samo da će u političkom spektru Bosne, Kosova i Crne Gore biti dovoljno ili zeru više onih koji će se po cijenu svega suprotstaviti američkom planu velikosrpskog čuvara na Balkanu!
I dok Hill iz Beograda zagovara velikosrpski projekat “pod moranje”, Murphy u Sarajevu zagovara rasizam i diskriminaciju po kojem oni kojih je najviše moraju biti potlačeni manjini. Ni to nije strano u historiji američke politike, ali baš zato treba koristiti sve mehanizme otpora planu kauboja, koji u konačnici može imati samo jedno.
Podjela Bosne s američkim pečatom
Ako je secesionista Milorad Dodik igrač od američkih interesa, a očito je da jeste čim ga se ne dira, onda i njegova secesija ne može biti izolovani politički plan. Ti njegovi secesionistički planovi zapravo vrlo moguće i imaju američki pečat za konačnu podjelu Bosne i Hercegovine, kao opciju trajnog rješavanja srpskog, albanskog i hrvatskog nacionalnog pitanja na Zapadnom Balkanu.
I gle čuda i jedni i drugi i treći su američki partner i pod američkim su patronatom ostvarili značajne političke pomake. Hrvatska potpuno integrirana, Albanija blizu EU, a Srbiju koči još samo ona nit koja ih politički veže za Moskvu.
Stoga ne treba biti lakomislen i vjerovati da je američko savezništvo ili partnerstvo garant opstojnosti Bosne i Hercegovine. Ono što vidimo posljednjih više od decenije u balkanskom političkom bazenu govori prilično suprotno. U Bosni i Hercegovini američka je diplomatija ojačala i učvrstila vladavinu secesionista, sklanjajući svim silama najveću stranku bosanskih muslimana. U Crnoj Gori su skoro pa počistili suvereniste a na vlast vratili pučiste odane Vučiću i Putinu. Kurtiju prijete slomiti kičmu ne dozvoli li svojevrsnu Republiku srpsku na sjeveru Kosova.
Skoro tri decenije Amerika predvodi procese na Balkanu i nakon svega vratila nas je na početak. U vrijeme Miloševića i borbe balkanskih država i naroda da se oslobode srpskog sveta!.
A možda je to ‘američki svet’ na Balkanu, samo ga zovu srpski da ga svi bolje razumiju!
