“Da su pokušaji atentata olimpijski sport, ja bih osvojio zlatnu medalju”, rekao je davno kubanski predsjednik Fidel Castro. I zaista, Castro je osoba koja je imala svako pravo govoriti o atentatima. Preživio je oko 630 bezuspješnih i različitih pokušaja ubistva. Većinu ih je pokušala izvršiti jedna država – Sjedinjene Američke Države.
Od Castrove smrti prošlo je nešto više od šest godina, a na drugom kraju svijeta, u balkanskoj državi Bosni i Hercegovini, miljenici američke politike igraju se pojmom atentata, predstavljajući se žrtvom nepoznatih neprijatelja na internetu.
Prijetnju treba provjeriti
Ne, nisu komunisti, ni socijalisti, oni su zapravo neki novi pravac i politička ideja – ameroopoklonici. Obojica su predsjednici političkih stranaka. I Elmedin Konaković i Nermin Nikšić akteri su vlasti u Bosni i Hercegovini. Preuzeli su je žestoko, prijeteći progonom onim prošlima. I niko ih nije shvatio ozbiljno, dok se prije nekoliko dana nisu zaigrali pričom kako im je sigurnost ugrožena i kako se na njih sprema atentat u komentarima jednog portala.
Anonimna prijeteća poruka bila je dovoljna Elmedinu Konakoviću da lansira priču kako se planira ubistvo njega i Nikšića. I jedan i drugi preko partijske infrastrukture u vlasti imaju i mehanizme i načine da ekspresno otkriju porijeklo i pošiljaoca poruke. To Obavještajno – sigurnosna agencija BiH uradi za par sati. Na čelu OSA-e je njihov čovjek. Pitate se zašto nisu?
Pa kada bi se otkrilo ko je pošiljaoc ne bi više bilo priče, bio bi osuđen i javnost bi shvatila da od planiranog atentata nije bilo ništa do li nečija neodgovornost. Možda i nečija planirana, jer ako pogledate količinu pismenosti u toj poruci, jasno vam je da je ona dobro osmišljena, a većina komentatora na portalima je polupismena svjetina.
No, svejedno. Prijetnju treba provjeriti. A na to je u subotu pozvao i državni parlamentarac opozicione SDA. I upozorio da je ovo opasna igra usmjerena protiv Bošnjaka, i to od ameropoklonika i partnera Dodika i Čovića, te da se u konačnici može desiti haos u narednom periodu.
Zato još jednom – istražite i pred sud izvedite pošiljaoca poruke!
Ili vam je susret s najvećom balkanskom žrtvom izmišljenih atentata usadio neke njegove manire. A liči da jeste. Aleksandar Vučić najveća je žrtva izmišljenih atentata. Izmišljenih u njegovoj spin kuhinji i prepakovanih u Bezbednosno – informativnoj agenciji. Vučić je priče o atentatima širio svaki put kada je morao da ide i pregovara, od Washingtona i Brisela, do Berlina i Ohrida. Svaki put kada je na vagi da Srbima mora otkriti kako Kosovo više nije srce Srbije, jer to nije odavno, Vučić se nađe pred atentatorom zvanim laž.
Zanimljivo, i Konaković je priču o atentatu lansirao u vremenu kada on i Nikšić mole Schmidta da ih lansira u vlast entiteta Federacija BiH, a čak i stranački drugovi im se protive. Jer ta priča znači kraj demokratije i uvođenje sistema u kojem najmalobrojniji imaju mogućnost trajne kontrole političkih procesa. Prijetnja atentatom dolazi i u vrijeme kada Konaković i Nikšić predaju finansijske i policijske agencije dokazanom separatisti i njegovom partneru koji kreira treći entiet. Kud ćeš veću zaštitu od sažaljevanja naroda nad nekim koga tajni lik hoće ubiti.
A šta bi dobili oni koji navodno planiraju atentat na Konakovića i Nikšića? Šta je motiv za napad na šefa diplomatije koji se očigledno ne pita mnogo u državnoj vlasti i toj diplomatiji? Ili na predsjednika koji za nekoliko mjeseci odlazi sa čela stranke? Promjena političkog sastava državne vlasti? Pa to bi oponenti Konakovića i Nikšića da su htjeli valjda učinili u vremenu u kojem su bili vlast i kontrolisali sistem?
Izmišljeni atentati, alat režima za obračune
Atentat je zapravo jednostavna i neodgovorna reakcija na složene procese, kazao je davno Jimmy Carter. Ali, koliko je atentata s političkim ili ideološkim motivom bilo u dejtonskoj Bosni i Hercegovini? Koliko oni mogu promijeniti paradigmu?
S druge strane, izmišljeni atentati često su bili opasna alatka u rukama režima. Hitler je nakon izmišljenog atentata napao Poljsku, a Sovjetski Savez, nakon izmišljenog atentata na Lenjina satirao i terorisao sve svoje neprijatelje unutar vlastitog naroda.
Na pokojnog Zorana Đinđića, u vrijeme dok je bio premijer Srbije, nije pokušan niti jedan lažni atentat. Pokušani su stvarni, jedan neuspješan kamionom kao na Vuka Draškovića. Ubijen je iz drugog pokušaja, u dobro osmišljenom atentatu u kojem su učestvovale državne strukture. Ubili su ga oni čiji je važan šraf bio današnji predsjednik, koji pjeni i plače zbog atentata koje izmišljaju njegovi saradnici, mediji i službe.
Elmedin Konaković je već najavio da će “tjerati” svoje političke oponente. Najavio je nedavno i da će ako ti oponenti izvedu mase na ulice on izvesti duplo više i da se “toga boji”. Čega se to boji Konaković, ako vjeruje da će protesti, u tom slučaju i jednih i drugih, biti mirni i demokratski?
Konaković zapravo najavljuje scenario identičan onom Dodikovom. A Dodik je odgovarao kontraprotestima, prijetio opoziciji, prisluškivao je, bio žrtva zavjera, itd. Svaka sličnost u ovom slučaju je moguća.
Naredni dani uveliko nose sudbonosne odluke po Bosnu i Hercegovinu. I skoro je nemoguće predvidjeti puni razvoj situacije. No, jedno je sigurno. Taj razvoj ne ovisi ni o Konakoviću ni o Nikšiću. U državnoj vlasti oni su samo potpisnici tuđih planova, jer da imaju svoje bili bi izbačeni iz vlasti koju kontrolišu Dodik i Čović. U geopolitčkim igrama oko Bosne i Hercegovine se pogotovo ne pitaju. Pita se Schmidt donekle, a uglavnom Konakovićev i Nikšićev šef u kaubojskom šeširu. Njemu ne prijete, a on odlučuje.
Stoga je vrlo vjerovatno, Konaković kreira prijetnje, a u sve uvlači Nikšića, kako bi bilo vjerodostojnije. Poznati su master chefovi njegovih spin kuhinja i politika. Zato javnost i ne vjeruje, ni u spinove o atentatu, ni u politike!
Picousti je drugo, njega su za obmane školovali opasni maheri, kreatori najvećeg srpskog proizvoda – LAŽI – poput Ćosića, Miloševića i Šešelja. Zato i jeste toliko kreativan. A sada su i Vučić i bosanski ameropoklonici na istoj strani, svima im je zajednička politika uklanjanja prepreka za stvaranje srpskog, hrvatskog i albanskog sveta.
Konakoviću, morat ćeš za Beograd. Na popravni. Povedi i Nikšića!
