Plinske interkonekcije, Južna i Istočna, naći će se na sjednici Vijeća ministara Bosne i Hercegovine u četvrtak 11. maja. Tako je ministru vanjskih poslova Elmedinu Konakoviću na banjalučkom času kazao predsjednik Milorad Dodik. A, Konaković primio k znanju, poznat kao dobar učenik i u umišljaju da ga sastanci s predsjednicima, makar i onima poput Dodika, čine nekim velikim predsjednikom, makar i male stranke.
U svojoj euforiji Konaković je očito klimao glavom i javnost izvijestio da su se dogovorili. A nisu se dogovorili, nego je Dodik naredio šefu državne diplomatije da mu završi Istočnu interkonekciju. A ministar vanjskih poslova u strahu od razbijanja ružičastog pogleda na aktuelno Vijeće ministara pristao, svjestan da ne može obećati prohodnost tog projekta do kraja. O tome kako i zašto kasnije.
No, razvoj situacije u unutrašnjem političkom prostoru pokazuje jednu zanimljivu tendenciju u kojoj Konaković preuzima apsolutno sve poluge upravljanja i zastupanja stranaka koje čine državnu i federalnu vlast. Naime, osim što je Dodiku obećao interkonekciju, Konaković je s predsjednikom Dodikom razgovarao i o saradnji entitetskih vlada. Hajd’ što ignorišu Viškovića, on se pored predsjednika Dodika i ne pita mnogo, al’ me zanima kako to da oktroisanom premijeru Nerminu Nikšiću i predsjedniku SDP-a ne smeta činjenica da Konaković u njegovo ime pregovara i dogovara.
Ili se Nikšić zadovoljio ustoličenjem na čelo Vlade FBiH ili Konaković iz svojih razloga hoda po državi i obećava separatističkim snagama ono što one od njega zahtijevaju. Ali u tom slučaju imamo problem. Edin Forto, predsjednik Naše stranke već je u dubokom političkom sutonu, s obzirom da otkako je sjeo u fotelju državnog ministra saobraćaja u političkim procesima djeluje malo manje bitnim od ikebane.
Dakle, ljevičari i liberali iz SDP BiH i NS prepustili su da politiku i dogovore u ime njih kreira Elmedin Komanović, ministar koji u nedostatku mogućnosti da se bavi vanjskim, odlučuje o unutrašnjim pitanjima. To je pitanje i za stranačke organe, jer nastave li ovim tempom pitanje je hoće li sljedeće parlamentarne izbore dočekati u sadašnjem formatu.
U svemu tome postavlja se pitanje i uloge Zukana Heleza, ministra odbrane BiH i potpredsjednika SDP-a BiH, koji bi po onome što Konaković govori i mediji pišu trebao biti glavni realizator dogovora koje pravi predsjednik Naroda i pravde.
Helez po svom političkom opusu i ne spada baš u ono što su Konaković i Nikšić, pa se nadati da će zadržati barem osnove političkog i ljudskog dostojanstva i odbiti djelovati po štetnim dogovorima Elmedina Konakovića.
A zašto su i kako štetni najbolje je jučer pojasnio stručnjak za energetiku i kantonalni ministar Almir Bečarević, kao uvodničar na sesiji Kruga 99.
“Kažu nam da bi trebali slijediti Evropu, a mi preko Istočne interkonekcije idemo za ruskim plinom, kojeg se Evropa oslobađa”, istakao je Bečarević i između ostalog kazao da će ta interkonekcija, kao političko i energetsko pitanje biti hedija Milorada Dodika prilikom odlaska u Moskvu. Pojasnio je Bečarević i da Nova istočna interkonekcija nije diversifikacija i ne donosi energetsku stabilnost, već je riječ o novom ulazu ruskog prirodnog gasa, koji ne garantuje sigurnost snabdijevanja.
Pojasnio je Bečarević i probleme oko Južne interkonekcije i ponudio rješenja tih problema, samo je pitanje je li ih Konaković čuo, a već nam je kazao da su obje interkonekcije dogovorene.
I na kraju, ono što je sinoć izjavio član Predsjedništva BiH Željko Komšić, pokazuje zapravo da ministar vanjskih za unutrašnje poslove Elmedin Konaković ne poznaje ni strukturu odlučivanja na državnom nivou. Jer, kako reče Komšić, sve što se tiče interkonekcije na kraju mora doći na Predsjedništvo BiH, a tamo će on, a po svoj prilici i Denis Bećirović, glasati protiv ukoliko Milorad Dodik ne pristane na zakon o državnom gasu.
Dakle, Konakovićevo dogovaranje s predsjednikom Dodikom će se u konačnici ispostaviti najopasnijim po Socijaldemokratsku partiju i Našu stranku, jer zbog njegovog političkog “šepurenja” uveliko pleše po živcima članova i simpatizera (glasača) ove dvije stranke.
Stoga je pored letargičnog, a oktroisano srećnog Nermina Nikšića, zapravo čuvar socijaldemokratije na državnom nivou jedino Zukan Helez, koji kao član Kolegija može skinuti sa dnevnog reda interkonekcije, kao dio antidržavnog sporazuma, te time sačuvati ono što je ostalo od ugleda SDP-a.
Hoće li to učiniti teško je predvidjeti, ali kada podvučemo crtu, evidentno je da je Konaković preuzeo kormilar trojke i da ga skoro pa i ne zanima stav koalicionih partnera.
Da nije u pitanju država to bi možda i bilo i dobro jer bi sa političke scene u narednom izbornom ciklusu otišli kadrovi koji su zarad parčeta vlasti bili spremni prodati Ustav i građane naše zemlje. Ako računaju da će Murphy i slični tu biti vječno, nega pogledaju gdje je sada većina onih kojima su takvi pomagali prilikom ustoličenja. Jer, jedan je Milorad Dodik, predsjednik, što bi rekao Konaković!
