“Istina je da su slobode u Americi, naročito vjerske slobode, ponekad kontroverzne. Ali u tome i jeste genijalnost ovog sistema”, reći će svojevremeno Ira Lupu, profesor prava na Univerzitetu George Washington. I zaista, Prvi amandman je sveti gral američkog sistema i onog što američka diplomatija zastupa po svijetu. Ili je zastupala. Jučer je zapravo u jednoj maloj balkanskoj državi ubojito američka diplomatija pucala na taj sveti gral porukom “možete govoriti slobodno šta god hoćete, ali ako to nama ne smeta“.
To u dobroj mjeri i jeste odavno prokuženi licemjerni američki pristup svijetu, zbog kojeg polako gube onu snagu koju su imali prije deset ili dvadeset godina. Jer, kada za američke interese gori jedan kontinent, kada se tenkovima pokušava skloniti predsjednik NATO članice to je uredu, to je demokratija, sloboda govora… Kada se slično dogodi u srcu Sjedinjenih Država ili tamo gdje se smatraju političkim bogovima, onda je to problem. Jer, sloboda govora je ono što kaže američka politika i u Bushovom stilu rečeno – prihvati ili umri.
No, balkanska državica o kojoj govorim u prvom pasusu je ruža političkih vjetrova, koja opstaje upravo jer njen čovjek i kada ga sve sile svijeta poklope ima snagu uzdići se i reći šta misli. Plaća li zbog toga cijenu, nesporno plaća. Vrijedi li to što radi, apsolutno vrijedi. Jer, da nije takvih svijet bi odavno bio unisono područje u kojem bi svi mislili šta im jedna glava kaže. Zna se i čija glava!
Bosna i Hercegovina nije Amerika niti su njeni ljudi “kodirani” da to olako prihvataju. Naročito ako uvide da to prihvatanje jednosmjernim putem vodi ka nestanku. Tada će se sigurno uzdići, kao što su se svojevremeno uzdizali pred mnogo većim i jačim carstvima od današnjeg američkog. Uzdizali su se ti bosanski ljudi i kada ih je veliko zlo sustiglo. Rekli su NO PASARAN. I evo ih opet, uzdigli se pred Rusijom, Kini još nisu dozvolili ni da ih pokuša poklopiti, ali uzdigli su se i pred Amerikom. Cijena koju će platiti je vjerovatno velika, ali cilj zbog kojeg su to uradili je sveti ideal slobode i države – onaj ideal kojeg Amerikinaci propagiraju tamo gdje im to odgovara.
Ako se zbog tog ideala ginulo, onda će se za taj ideal i podići glas!
Zato Vaša ekselencijo Murphy ne dirajte naš ideal, jer on za razliku od vašeg svetog grala slobode nije kontroverzan i nikako nije rastezljiv. Čvršći je od najčvršćeg bedema. Vaša poruka ekselencijo Murphy da će “Sjedinjene Države i dalje stajati uz građane BiH i pružati pružati im podršku u težnji ka sigurnoj i prosperitetnoj Bosni i Hercegovini u okviru evroatlantske zajednice naroda” je vrijedna hvale i zahvalni smo Vam na tome.
No, problematična je činjenica da ono što radite posljednjih godina ne oslikava ono što govorite. Mnogi vaši sugrađani, naročito slobodni intelektualci, prečesto ukazuju da ste pogubili smjerove djelovanja i da ne znate kuda i šta dalje u Bosni i Hercegovini. Ili možda znate, ali to je daleko od onog što nam propagirate. I onda nam, kada se uzdignemo zbog nepravednog i segregacijskog nametanja visokog predstavnika prijetite. Istina, upakujete to u diplomatski celofan, ali ipak prijetite. Jasno nam je da ste podržali OHR, Schmidta i njegov nametnuti paket, ali nam nije jasno zašto se čudite pobuni onih kojima je stalo da Bosna i Hercegovina bude uređena država sa svim američkim i evropskim standardima.
Meni to, vaša ekselencijo ukazuje da ste projektovali neki budući izgled Bosne i Hercegovine, protiv kojeg smo se ovdje borili životima i krvlju. Jer, to što je vaš štićenik iz Njemačke nametnuo u oktobru je identično ciljevima zbog kojih su mnogi Bosanci i Hercgovini trpili torture, mučenja i bivali ubijani u logorima srpske i hrvatske strane. To je, priznali vi ili ne, Karađorđevo upakovano u tortu od meda.
Znate, vaša ekselencijo Murphy neće nas uplašiti to što najavljujete posljedice pobune protiv nameta i kritike Schmidtu. Nas na ovim prostorima, nas koju ovu zemlju volimo više od života, nisu uplašili ni veći ni zloćudniji. Prijetili su nam nestankom sultani s kojima dijelimo istu vjeru, pa se nismo bojali i nismo nestali. Na autostrade nestanka slali su nas krvnici i njihovi nalogodavci, pa smo se digli i spasili.
Jer, ovo je zemlja kojoj je usud da se iznova diže i brani, i zato nemojte nam prijetiti. Bili smo mi mnogo prije nego ste vi postali, bit ćemo i mnogo duže, nego što ste nam možda namijenili.
Jasno je meni ekselencijo da vam dolaze neki i govore kako ste u pravu, kako oni podržavaju Schmidta i njegov oktobarski namet, ali Bosna i njeni ljudi su navikli na vazale tuđih sila, pa znaju kako se odbraniti. Ono što čudi jeste vaša poruka da je u govoru Svena Alkalaja u UN-u “data prednosti uskim političkim interesima, umjesto državnim interesima svoje zemlje”. A, šta ako je između tih interesa znak jednakosti?
Šta ako je Alkalaj rekao ono što misle svi koji Bosnu vole? Šta ako je njegov govor poruka koju bi vam političari iz svih evropskih zemalja kazali na mnogo gori način da im je učinjeno ono što je učinjeno Bosni? Nigdje više ekselencijo Murphy i ne pominjete evropske presude za povredu ljudskih prava? Nije vam to bitno ili…
Shvatam da niste navikli da vam se probosanska snaga u Bosni i Hercegovini suprotstavlja, ali tog suprotstavljanja nije bilo kada ste Bosni i Hercegovini davali vjetar u jedra na putu ka prosperitetu i zajednicama koje znače demokratiju, ljudska prava, sigurnost, investicije… Sada, kada ste iz samo sebi znanih razloga namignuli Schmidtu da nas udalji od svega toga morate računati da nismo nikakvi domoroci koji će pristati na sudbinu nestanka. Nismo prije, nećemo ni sada!.
Baš kao što to reče Zlatan Begić, državni parlamentarac: “Gospodine Murphy, niti ste Vi kauboj, niti smo mi urođenici. Nepristojnost i bezobrazluk vam neće proći ovdje“!.
Stoga shvatite, ma koliko Latasa i Abdićevaca gravitiralo oko vaše ambasade i ambasada vaših partnera u ovom postupku, uzdignut će se glave koje zemljom Bosnom ne trguju i ne kalkulišu i čut ćete jasnu poruku: NO PASARAN!
