Visoki predstavnik Christian Schmidt od danas više ne može djelovati na izvršavanju ciljeva i zadataka koji su mu dati kako bi Dejtonski mirovni sporazum bio implementiran.
Prije nego pojasnimo zašto, vratimo se na pravce djelovanja OHR-a pod palicom Schmidta, koji su isključivo bili usmjereni na Federaciju BiH. Christian Schmidt je od prvog dana svog mandata do danas bio fokusiran isključivo na hrvatsko pitanje, odnosno rješavanje pitanja koja je dogovarao sa partnerima u Zagrebu i Mostaru.
Prvo je Schmidt vanrazumskim djelovanjem proširio Dom naroda Parlamenta Federacije i drugačija pravila, a sve kako bi omogućio Hrvatskoj demokratskoj zajednici i njihovim partnerima kontrolu procesa izbora federalne vlasti po naredbi ambasadora SAD Michaela Murphyija.
A kada to nije bilo plodotvorno, Schmidt je posegnuo za krajnje diskriminirajućom opcijom, poništivši predstavnike Bošnjaka i omogućivši da vlast potvrde Srbin i Hrvatica, bez trećeg potpisa. Schmidt je time devalvirao Ustav i izborna pravila u Federaciji, te ispunio zadaću Murphyija i zvaničnog Zagreba.
Federacija je danas ponovno zarobljena u prividnom funkcionisanju nametnute vlasti, a faktički blokirana kod svakog pitanja koje Čovićevi partneri iz Trojke pod pritiskom javnosti ne mogu na brzinu ispunjavati.
Sjednice Parlamenta FBiH su rijetke, a i kada se dese, na njima se malo šta potrebnog i po građane bitnog dogodi.
I dok je svojim ovlastima heklao aparthejd protektorat u Federaciji, Schmidt je potpuno zapostavio separatistički sistem u entitetu Rs, koji je postepeno bivao sve bahatiji u svom djelovanju.
Od danas, po naredbi gospodara tog entiteta Milorada Dodika Schmidt ni sa sve slikom Radovana Karadžića ne bi mogao proći kroz 49 posto bh. teritorije. Jer, kako Dodik reče, sve policijske stanice dobile su naredbu da kada kroči na prostor Rs bude izbačen iz istog.
Time je de facto onemogućena misija visokog predstavnika, a čemu je Schmidt uveliko sam doprinio ignorišući ponašanje institucija Rs. Je li ovo kraj Dejtonskog mirovnog sporazuma, svjedočit ćemo onog trenutka kada se i ako Schmidt usudi otići na teritoriju Rs i kada ga po Dodikovoj naredbi MUP tog entiteta liši slobode i protjera.
Tog trenutka prestaje da vrijedi Dejtonski sporazum, jer njegovo održavanje je uveliko i ponajviše ovisilo upravo o kancelariji OHR-a, za koju se sve češće priča da će biti prebačena u Brisel.
Provođenja Dejtona i njegovih pravila samo na prostoru Federacije ne smije biti niti jednog trenutka, jer to je automatski pristanak na podjelu Bosne i Hercegovine kao što je bila prije skupa u Ohaju 1995. godine.
Stoga, probosanska politika mora biti spremna da kada MUP Rs uhapsi (protjera) visokog predstavnika Schmidta sa svoje teritorije proglasi kraj Dejtonskog sporazuma kao omče koja visi o cjelovitosti i suverenosti Bosne i Hercegovine.
Jasno je da to neće proteći besposljedični, ali možda će političko – policijski atak iz Rs na visokog predstavnika kao ključne osobe za provođenje Dejtona biti najbolja prilika za skidanje dejtonskih okova i prelazak u fazu evropske Bosne i Hercegovine.
Jer, ako se separatista Dodik militantnim djelovanjem policijskih struktura pod njegovom kontrolom usudi napasti šefa OHR-a, jasno je da on odustaje od Dejtona i otvoreno kreće ka ciljevima Republike srpske iz vremena prije potpisivanja Dejtona.
Stoga, probosanska politika mora spavati s oba otvorena oka i insistirati ka Schmidtu da posjeti Rs, kako bismo se svi ovdje uvjerili vrijedi li Dejton još ili ne.
Ne treba zaboraviti ni nedavni atak na Dejton blokiranjem administrativnih linija između entiteta, pa je ovo vjerovatno najbolja prilika da se jasno pokaže probosansko opredjeljenje za konkretne korake na stvaranju evropske Bosne i Hercegovine oslobođene dejtonskih okova.
Svako pozivanje ambasadora ili nekog trećeg da zaustavi Dodika je presipanje iz šupljeg u prazno, jer Dodik je posljednjim potezima pokazao da ga ne mogu zaustaviti i da Dejton ne važi za njega.
A to se mora iskoristiti i diplomatsko – političkom akcijom skinuti okove nametnutog mirovnog plana, ali i riješiti trajno pitanje cjelovitosti Bosne i Hercegovine. Jedina prepreka takvom djelovanju je upitna smjelost probosanskih snaga da reaguju pravovremeno.
Dodik je evidentno krenuo u odlučujuću bitku, do probosanske politike je hoće li uspjeti pocijepati Bosnu i Hercegovinu ili će cijepanjem dejtonskih okova osloboditi ovu državu da funkcioniše u punom kapacitetu!
