Opet je za govornicom. Samoprozvani vitalni interes bh. entiteta Rs Milorad Dodik krenuo je, sve su prilike, u konačni obračun s Bosnom i Hercegovinom. I to za govornicom NSRs, gdje je svojevremeno obećao Rsexit i poručio “goodbye Bosna”.
Iz onog što je Dodik izrekao, a njegov premijer entiteta opširnije pojasnio, nije teško iščitati da u slučaju realizacije plana kojeg ovih dana kreira uz podršku narodnih zastupnika, Republika srpska u vrlo skorom vremenu može postati nezavisna državica u sastavu BiH i koju će od konačnog odvajanja dijeliti jedino odluka o disoluciji.
Jer, ako Dodik uspije realizirati ništavilo odluka Ustavnog suda BiH na 49 posto teritorija BiH, jasno je da ni države Bosne i Hercegovine neće puno ostati na tom prostoru. No, nastavi li Dodik u pravcu koji je najavio, odnosno ka eliminiranju djelovanja i SIPA-e, Tužilaštva i Suda BiH na prostoru Rs-a, jedno je jasno, desio se mučni početak kraja.
Mučni početak kraja Bosne i Hercegovine. Njen konačni raspad, koji će biti bolan i dugotrajan. Jer, u takozvanom unutrašnjem političkom kapacitetu, odnosno probosanskom političkom bloku, evidentno je da nema snage koja se može suprotstaviti Dodiku. Ili bolje rečeno i kada mogu, djelovati neće, ali pričati hoće. Primjer je SDP i njihov član Predsjedništva BiH Denis Bećirović. Bećirović tako poručuje da visoki predstavnik mora zaustaviti Dodika u rušenju ustavnog poretka ili otići. Istovremeno, u aprilu smo svjedočili saučesništvu SDP-a u rušenju ustavnog poretka sa Schmidtom. Dakle, unutrašnji politički kapacitet je nemoćan, jer se nikada nije uspio izdići iz partokratije u državništvo.
Dio krivice snosi i međunarodna zajednica, prvenstveno Kvinta, koja je u Bosni i Hercegovini procesima upravljala i usmjeravala ih u nemogući kompromis. Ti članovi Kvinte – SAD, Velika Britanija, Francuska, Njemačka i Italija, jedini su koji mogu zaustaviti Dodikov secesionistički pohod. Naravno, pod preduvjetom da sve nije igra kreirana na nekom nivou kojem Bosna i Hercegovina ne može pristupiti.
Ukoliko nije tako, na Kvinti je da prije svega donese konačnu odluku hoće li i treba li Bosna i Hercegovina dugoročno postojati i opstajati kao samostalna, suverena država punog teritorijalnog integriteta ili je vrijeme za nešto drugo. Jer, mučni početak kraja samo oni mogu zaustaviti ili ubrzati, opet ovisno o geopolitičkim dogovorima.
Dodik između redova nudi i politički dogovor, kako bi odustao od svojevrsnog državnog udara, ali je to što nudi zapravo mamac u lisičju jazbinu.
“Međutim, ukoliko se desi politički dogovor, nećemo poduzeti te mjere”, ispalio je Dodik između redova prijetećih poruka koje jednom riječju možemo nazvati državni udar.
A kakav to politički dogovor predlaže Dodik kako ne bi ugasio Bosnu i Hercegovinu? Opet je na sceni bio Višković i pojasnio – donošenje Zakona o Ustavnom sudu BiH, odnosno protjerivanje stranih sudija iz tog suda i naravno odlazak OHR, te odustajanje od državne imovine ili kako je Višković naziva imovine Rs.
Dakle, da bi odustao od robusnog državnog udara kroz entitet NSRs, Dodik traži da se otjeraju strane sudije Ustavnog suda BiH, da ode OHR i da mu se ostavi na raspolaganje državna imovina Bosne i Hercegovine. Prevedeno, umjesto dugotrajnog mučnog početka kraja Bosne i Hercegovine, Dodik kao opciju nudi ekspresno rješenje koje bi razbaštinilo državu na 49 posto teritorije i ukinulo sve institucije koje su barijere njegovom otimanju imovine.
Davno smo sa stranica Patrije pisali, nema dogovora s Miloradom Dodikom. Jer, njegova politika je usmjerena u jednom pravcu i on neće odustati ni po koju cijenu. U takvim slučajevima kompromis je besmislen, a na što je Kvinta više puta pokušala natjerati takozvani probosanski politički blok.
Ovo je vjerovatno posljednja prilika da se konačno odluče, ili će se desiti brzi početak Dodikovog kraja ili mučni početak kraja Bosne i Hercegovine. U suprotnom, će jednako kao Dodik, odvesti BiH u ratnu krizu!
Srpska politika predvođena Dodikom, koordinirana iz Beograda i Moskve neće se promijeniti. Mijenjaju se samo koordinatne tačke napada na državu Bosnu i Hercegovinu, njen ustavno – pravni ustroj i sigurnost.
Kombinatorike eksperimenata koje su predvodile članice Kvinte očigledno su nas uvele u krizu ozbiljnih namjera. Ma šta u konačnici odlučila NSRs danas ili Dodik u narednim danima, vrijeme je da za operaciju konačni odgovor.
Jer, utisak koji se stiče je da je Dejton potrajao predugo, što je Kvintu odvelo na stranputicu koja veoma lako može voditi u opasnu destabilizaciju.
