Vratili smo fokus međunarodne zajednice na Bosnu i Hercegovinu, reći će prije nešto više od mjesec dana ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković (NiP), u nadi da će uspjeti pohvaliti se kako je on kao svršenik FASTO bolji šef diplomatije od prethodnika.
Iako ga niko u trenutku ove izjave koju je dao iz New Yorka nije shvatio, jer se taj fokus nije mogao ni vidjeti niti osjetiti u konkretnom djelovanju, danas je ipak jasno da je Konaković bio u pravu.
Bosna i Hercegovna je u fokusu, ali kao teroristička prijetnja Evropi. I sve to u najgorem geopolitičkom trenutku u kojem je evidentno preslagivanje snaga. Imidž koji smo dobili Konakovićevim vraćanjem BiH u međunarodni fokus na kraju bi nas mogao koštati više nego sve loše politike proteklih decenija.
Jer, bosanski muslimani ponovo će, zahvaljujući tom fokusu, biti proganjana vrsta na međunarodnim aerodromima i graničnim prelazima pod predrasudom da su teroristi.
Tome će uveliko doprinijeti jučerašnji tekst Bilda u kojem saveznici NiP-a i trojke iz CDU-a, odnosno Konrad Adenauera u direktnu vezu dovode činjenicu da u Bosni, Albaniji ili na Kosovu živi veliki broj muslimana s terorističkom prijetnjom.
Sven Petke, šef sarajevske filijale Konrad Adenauera, posebno u tekstu Bilda potencira Bosnu i Hercegovinu, fokusirajući je kao terorističku prijetnju.
No, priča o Bosni i Hercegovini krenula je mnogo prije teksta u Bildu. Izvor te priče za širu internacionalnu primjenu poznat je od ranije, stanuje u Zagrebu. Koordiniranim djelovanjem hrvatske politike i obavještajne službe otpočela je priča o terorizmu koji dolazi iz Bosne i Hercegovine. Sve poslije je preuzeta i podebljana varijanta te priče. Stoga ne čudi da CDU političari i udruge preko bliskog tabloida plasiraju identično viđenje Bosne i Hercegovine kao i Zagreb.
Ta veza od ranije je poznata svima.
No, ono što je nepoznato u cijeloj priči je zbog čega izostaje reakcija šefa bh. diplomatije. Konaković možda ne zna, a morao bi znati da mu nije zadatak da vodi kampanju za općinske načelnike, već da brani internacionalni interes države čiju diplomatiju vodi.
Stoga je ministar koji se hvalio vraćanjem BiH u međunarodni fokus morao prvi reagovati na propagandu, osim ukoliko i sam nije radio na ovakvom vraćanju naše zemlje u međunarodni fokus.
Morao je Konaković reagovati onog trenutka kada je iz Hrvatske krenula propaganda o terorističkoj prijetnji radikalnog islama u Bosni i Hercegovini. Umjesto konferencija na kojima se medijima pravda za neuspjeh državne koalicije, Konaković je morao rezolutno kao šef diplomatije odbaciti tvrdnje o terorizmu i reagovati na sve što je u Hrvatskoj plasirano nakon pretresa migrantskog centra u Blažuju, što su mediji pod ingerencijom Vlade RH predstavili kao akciju protiv terorizma, iako je akcija polučila rezultate isključivo vezane za trgovinu narkoticima.
No nismo li već vidjeli da Konaković ne smije odgovoriti Hrvatskoj, kao što u emisiji HRT-a nije smio reći sudski utvrđene činjenice da je Hrvatska agresor na BiH i saučesnik u UZP-u.
Konaković nije smio odgovoriti ni na propagandu o terorizmu koju su plasirali njegovi partneri u Vijeću ministara BiH. Ni na Nenada Nešića koji je otvorio priču o potencijalnoj prijetnji sigurnosti. Ali, Konaković nije odgovorio ni na stavove iz HDZ-a o Bošnjacima teroristima.
