Jedno od rješenja je i raspad Bosne i Hercegovine. Ovako je oktobra 2011. godine govorio u Washingtonu Milorad Dodik, i tada i danas predsjednik entiteta Rs. Od tada do danas Dodik je radio, a međunarodna zajednica predvođena Sjedinjenim Američkim Državama mu pomagala u rastakanju Bosne i Hercegovine.
Stoga ni posljednje sankcije uvedene vrhu politike bosanskih Srba ne treba posmatrati drugačije do li kao ozbiljnu pomoć separatizmu entiteta Rs. Kao i svake dosadašnje i jučerašnje sankcije neće imati direktan utjecaj na ponašanje separatističkih snaga koje su još nakon Dejtona nastavile politiku agresije na BiH provođenu oružjem prije Dejtona.
No, s tim snagama bi se Bosna i Hercegovina nekako i nosila, ali skoro je pa nemoguće nositi se sa ‘nesposobnošću’ američke diplomatije da riješi bosanski čvor u koji se zapetljala kada je Miloševiću poklanjala 49 posto bh. teritorije.
I tako dolazimo do zaključka da je američka diplomatija zapravo najveći sponzor kreiranja, jačanja i konačnog otcjepljenja Republike srpske. Jer, Armiji Republike BiH nisu dali da oslobodi državu, kreatore entiteta koji počiva na ratnim zločinima i genocidu Radovana Karadžića, Ratka Mladića i njihovu svitu su doživotno poslali na robiju, ali su njihovo nedjelo ostavili da prijeti miru i opstanku BiH.
Identično je sve od Dejtona do danas i sa sankcijama. S obzirom da američka diplomatija jedino funkcionalno kontroliše bošnjačku politiku u BiH, Bošnjaci na crnim listama su jedini i kažnjeni. Baš kao što je oslobodilačka Armija RBiH jedina kažnjena u proteklom ratu, kada je krenula u oslobađanje Bosne i Hercegovine. Danas bošnjački kadrovi, koje usput rečeno stavljaju na liste i zbog patriotskog ponašanja, bivaju kažnjeni kao i Armija RBiH.
S druge strane, neučinkovite američke sankcije srpskim i hrvatskim političarima samo su jačale njihovu snagu unutar tih naroda. Jer, ti srpski i hrvatski političari bili su žrtveni janjci na putu stvaranja novih država na Balkanu – velike Srbije i Hrvatske.
Tako danas, Dodiku i ekipi uvode se nove sankcije koje ga zasigurno neće natjerati da odustane od zakona kojima je na 49 posto bh. teritorije ugasio nadležnost Ustavnog suda BiH, ali i nekih ranijih odluka kojima je podrivao državu i Dejton. Pa i činjenica da se sankcije uvode zbog podrivanja Dejtona, a ne i zbog rušenja državnih institucija dovoljno govori.
Politikom neučinkovitih sankcija američka diplomatija prije svjesno nego nesvjesno guraju Rs Putinu, koji jedva čeka priliku da ojača svoje strateško prisustvo na Zapadnom Balkanu. Rs mu je zasigurno najbolja solucija s obzirom na neupitnu odanost Dodika, ali i kompletnog rukovodstva Rs, pa i opozicije.
Američka diplomatija apsolutni je kreator poretka i političkih odnosa na Zapadnom Balkanu. Stoga je nemoguće da Washington nije upućen u problematiku odnosa, naročito u Bosni i Hercegovini kojoj su kreirali luđački ustavni i politički sistem, a potom dozvolili da se razvije separatistička šema zbog koje se Bosna i Hercegovina danas bori za zrak.
Istovremeno, američka dipomatije se suprotno Bečkoj konvenciji uplela direktno u implementaciju posljednjih izbora u BiH, kreirajući neki novi pakt koji ne samo da je nefunkcionalan, nego je državu Bosnu i Hercegovinu doveo na ivicu ambisa i novog rata.
Dakle, nije da ne znaju, nego Amerikanci i njihovi saveznici svjesno kreiraju takve politike, pa je samo pitanje je li im cilj konačna podjela Bosne i Hercegovine kako Bošnjaci (većinski muslimani) ne bi bili politički narod i ne bi se pitali u evropskoj državi ili je zapravo sve što rade usmjereno da se realizuju neki dogovori koje su američki emisari pravili s Miloševićem i Tuđmanom.
Kako god, sankcije su gljive ludare za Bošnjake koje trebaju da ih umire, čime će se izvođačima hegemonističkih radova u Bosni i Hercegovini osloboditi novi prostor da radove privedu kraju.
Jer, teško je vjerovati da Amerikanci ne mogu skloniti Dodika. Na kraju krajeva sklonili su mnogo snažnije i popularnije kada su Dodika doveli na tenkovima i postavili za premijera Rs. Ako pogledamo američko djelovanje na širem prostoru gdje su vješali i na smrtnu kaznu osuđivali bez suđenja, jasno je da je Dodik lako rješiv.
Odgovor na pitanje zašto ga ne rješavaju krije ključ rješenja bosanskog čvora kojeg su svezali upravo Amerikanci. I samo taj ključ može pomoći u trajnom stabiliziranju Bosne pa i cijelog Balkana.
Sve drugo je labirint u kojem se Bošnjaci gube, Bosna nestaje, a Srbija i Hrvatska trljaju ruke dok ne realizuju Karađorđevo.
Holbrooke je zaustavio Dudakovićev pohod ka Banja Luci, zarobio Aliju, spasio Miloševića i umalo Karadžića, pa je teško vjerovati da su šarene laže koje Amerikanci nazivaju sankcijama prijateljska pomoć Bosni i Hercegovini.
Još je teže vjerovati da prva sila svjeta, koja se nosi za Kinom i Rusijom nije u stanju skloniti svog pijuna u Bosni i Hercegovini.
“Upamet Bošnjaci”, što bi rekao reisu-l-ulema Husein ef. Kavazovića, jer tuđa ruka nikad svraba češala nije, a ni državu napravila!
