Milorad Dodik opet je u Rusiji. Okitio je Vladimira Putina ordenom entiteta nastalog agresijom na međunarodno priznatu Republiku Bosnu i Hercegovinu. Orden entiteta Republika srpska je zapravo orden koji najbolje baca svjetlo na aktuelni geopolitički trenutak. Dok se svi faktori internacionalne politike trude naglasiti da Putin krši Povelju UN-a agresijom na Ukrajinu, većina ih zaboravlja da su prije tri decenije bili nespremni braniti tu Povelju.
Korijen anemičnosti globalnih politika na evropskom tlu zapravo treba tražiti u činjenici da je Republici Bosni i Hercegovini uskraćena pomoć u odbrani nezavisnosti, ali i međunarodnog prava. Umjesto toga, međunarodna zajednica slala je misionare i izaslanike da nacrtaju karte podjele Bosne i Hercegovine. Spriječila ih je jedino Armija RBiH, jedina legitimna oružana sila na tlu BiH od 1992. do 1995. godine. Toj Armiji nije stizala nikakva oružana pomoć, naprotiv, nametnut joj je embargo kako bi se otežala odbrana Bosne i Hercegovine.
I sve to odlično zna apsolutni vlasnik 49 posto okupirane teritorije Bosne i Hercegovine. A u skladu s tim znanjem i djeluje, putuje u Moskvu, otvoreno je podržava i čeka momentum da mu ta Moskva pomogne u realizaciji nezavisnosti njegove Republike srpske.
Međunarodna zajednica, ista ona koja je devedesetih pomagala Karadžiću i Mladiću, danas pomaže Miloradu Dodiku. Otvoreno i bez ustezanja, jer karte njihovih emisara iz devedesetih su još žive, a Dejtonski mirovni sporazum je mehanizam koji treba dovesti do podjele Bosne i Hercegovine upravo po tim kartama.
Zato je suludo očekivati bilo kakvu odlučnu reakciju međunarodne zajednice po pitanju Dodikovog secesionizma i putinofilije. Jer je to dio njihovog plana koji Srbiju treba pretvoriti u regionalnu Rusiju za potrebe Zapada. S druge strane, putinofilija im treba kako bi očuvali odanog partnera Milorada Dodika na vlasti. Ta putinofilija dakle savršeno koristi i Dodiku u očuvanju svoje snage i vlasti, a Amerikancima i Zapadu takav Dodik treba za ostvarenje nauma.
Zapad je u osudi Milorada Dodika odlučan i oštar jedino u saopćenjima njihovih diplomata, a znate kako kažu – diplomatija je umjetnost, odnosno biti neko drugi i imati svoj put.
Posljednje godine djelovanja američkih, britanskih i evropskih diplomata zapravo su pokazale da su vrsni umjetnici s putem koji se nama sviđa, ali ne pronalazimo načina da ih zaustavimo. Dakle, ono što oni govore treba da zavara one koji žive na prostoru koji je odbranila Armija RBiH, dok istovremeno “umjetnost” treba da očuva i ojača Milorada Dodika do konačnog ostvarenja plana.
A ostvarenje plana je vrlo blizu. Sve ono što su neke “slobodne” diplomate najavljivale prije deceniju i ranije, a u što niko na probosanskoj strani nije htio povjerovati, sada se počelo ostvarivati.
Milorad Dodik trenutno je najjača politička snaga koja kontroliše apsolutno sve mehanizme odlučivanja u Bosni i Hercegovini. Odgovor na jednostavno pitanje kako je secesionista i putinofil opstao i nadjačao sve u oazi američkih interesa omogućit će svima koji hoće vidjeti da shvate kuda vodi aktuelna putanja.
Visoki predstavnici koje od Dejtona do danas kontroliše diplomatija SAD smjenjivali su redom mnoge lidere, srpske, hrvatske, bošnjačke. Niko ko je politički živio na talasima nacionalizma nije preživio. Osim Milorada Dodika!
Dodik je nadživio i ovladao svima. I dok se targetira kao glavna prijetnja miru i opstanku Bosne i Hercegovine, kao blizak saradnik Vladimira Putina, on postaje jači, kao da se hrani saopćenjima i porukama američkih i zapadnjačkih diplomata.
Što i nije daleko od istine. A još jedno pitanje će dati identičan odgovor kao i prethodno. Milorad Dodik je dovođen u vezu s različitim oblicima kriminala, dijelom i međunarodnog kriminala, a nikada svih ovih godina nije završio na optuženičkoj klupi. Zašto?
Zato što bi tragovi njegove moći vodili i u pravcu razotkrivanja njegovih konekcija s onima koji ga u saopćenjima optužuju, koji mu bespoštedno prijete i na tome završavaju njihove reakcije. To su oni koji su mu uveli sankcije tamo gdje nema ni cipele, istovremeno zabranivši Evropskoj uniji da mu uvede sankcije s efektivnim dejstvom.
I svako pitanje o odnosima Zapada i lidera SNSD-a vodi ka identičnom odgovoru – Izabran je da dovrši posao.
Zato mu je omogućeno da ruši euroatlantski put Bosne i Hercegovine, bogati se kriminalom, ima privatnu vojsku, kontroliše 49 posto a vlada cijelom državom, negira genocid, nagrađuje zločince… i sve to bez posljedica.
Obrnutom logikom pravo pitanje koje moramo postaviti glasi – Je li po opstanak Bosne i Hercegovine veća prijetnja Zapad predvođen Amerikom ili Milorad Dodik. Jedan čovjek, ma koliko bio jak ne može protiv države, a kamo li protiv najmoćnijeg i najbogatijeg dijela planete.
Pali su Sadam i Gadafi, Dodik neće, jer još posao završio nije. Jel’ tako, Ameri?
