Milorad Dodik, predsjednik bh. entiteta Rs i SNSD-a može ići onoliko daleko koliko mu institucije Bosne i Hercegovine i međunarodnih čuvara Dejtonskog mirovnog sporazuma dozvole.
A nema sumnje da je uknjižavanje državne imovine posljednji korak koji Dodik i njegovi nalogodavci trebaju zakoračiti kako bi došli u priliku izvesti secesionističke planove s pečatom hegemonizma iz devedesetih.
Državna imovina je posljednja linija odbrane, posljednji branik i svi odgovorni stoga bi morali mnogo više pažnje i napora usmjeriti ka konačnom rješavanju ovog problema, onako kako to Ustav Bosne i Hercegovine definiše.
“Dodik može ići onoliko daleko koliko to dozvole institucije BiH, prije svega Tužilaštvo i koliko to dozvoli ono što mi ovdje zovemo međunarodna zajednica u liku OHR-a ili Ambasadi SAD-a. Čini mi se da reakcije koje dolaze iz američke Ambasade u ovome trenutku diktiraju jedan drugi narativ i tempo i za pretpostaviti je ili barem želim naslutiti da bi reakcije mogle biti i robusnije”, kazao je jučer u programu Radija Federacije Muharem Cero, stručnjak za državnu imovinu.
No, da bi došlo do robusnije reakcije međunarodne zajednice, reakcija primarno mora biti robusnija i odlučnija unutar političkog fronta koji se samodefinira kao probosanski ili bošnjački. A taj je front poprilično nehatan spram državne imovine.
Jer, imovina Bosne i Hercegovine, njen teritorij, rijeke, šume, ne mogu se odbraniti pismima i pozivima Dodika na odustajanje. Ona se radi odlučnim pritiskom i jasnim djelovanjem koje će Dodiku, unutarnjim i međunarodnim faktorima jasno staviti na znanje da je državna imovina jedna od crvenih linija. Probosanski faktor iz straha, neznanja ili nehata umjesto jasne poruke da će u slučaju prelaska te crvene linije biti poništen Dejtonski mirovni sporazum i reaktivirana Republika Bosna i Hercegovina, bave se uveliko trivijalnim pitanjima i međusobnim otimanjem pozicija.
Sve to Dodik koristi obilato, jer za razliku od Sarajeva, on se okružio iznimno visprenim znalcima, koji mu pomno planiraju svaki korak. Zato je i prišao dovoljno blizu osamostaljenju Rs-a da svima poručuje: “Dodirnite imovinu i vidjet ćete secesiju”.
Prirodno pogubljeni probosanski političari na takve poruke reaguju verbalnim optužbama i konstatacijama šta je Milorad Dodik, ali nikako da shvate šta oni moraju biti i da je pitanje državne imovine pitanje konačne odbrane Bosne i Hercegovine.
Stoga bi političke stranke sa sjedištem u Sarajevu, koje se često kite titulom probosanskih stranaka, nakon svake sjednice predsjedništava i glavnih odbora u zaključcima morali isticati pitanje državne imovine i nuditi rješenja za istu.
I sve dok su im u fokusu fotelje i politički bratoubilački ratovi, Milorad Dodik imat će širok prostor ostvarenja, kako je to i rekao, sna o nezavisnoj Republici srpskoj.
Priča o državnoj imovini svela se zapravo na neumorne pokušaje Dodika da kroz Narodnu skupštinu Rs i druge institucije legalizira faktičko stanje kreirano uz pomoć Srbije kroz agresiju na Bosnu i Hercegovinu. I uglavnom se iz Sarajeva forsira odgovor zahtjevima za ocjenama ustavnosti i zamolbama OHR-u da nešto uradi.
Tako se neće moći dovijeka i zna to Dodik, a još bolje znaju njegovi “umovi”. Zna to i lider HDZ-a Dragan Čović, koji u Dodikovom maniru, samo mnogo tiše, knjiži državnu imovinu na administrativne jedinice zamišljene neo “Herceg Bosne”.
Ovih problema poprilično su nesvjesni u Sarajevu, zbog čega očito i ne nude konačna rješenja državne imovine. Jer, da su rješenja ponuđena, zasigurno bi se i u međunarodnoj zajednici pronašle snage za podršku tim rješenjima. Nema sumnje da ta međunarodna zajednica nije svjesna kuda može odvesti priča o otimanju imovine Bosne i Hercegovine.
Ali, da bi se nešto i pokušalo napraviti mora se prvo ponuditi rješenje ili rješenja. To stranke iz Sarajeva ne nude, valjda čekajući da Dodik sam odustane i postane probosanski orjentisan političar.
A ako već ne znaju kako pobijediti Dodika, neka barem pokušaju kopirati način na koji radi. U sarajevskom političkom spektru definitivno fali i “umova” i “pameti”. To je jasno vidljivo u svakom njihovom potezu.
Zato je vrijeme da se osvijeste, jer nestane li imovine nestat će i fotelja.
