Osim nerada i neuspjeha državne vlasti Bosne i Hercegovine, Izvještaj Evropske komisije o napretku BiH pokazuje da je ključna prepreka integracijskog puta naše zemlje entitet Republika srpska.
Jasno je u tom izvještaju pobrojeno sve što su vlasti manjeg bh. entiteta učinile suprotno evropskim integracijama.
Između ostalog, tu je zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda, što je u suprotnosti s ustavnim i pravnim poretkom, što dodatno ometa pravnu sigurnost, zatim usvajanje Nacrt zakona koji se odnosi na civilne aktere društva kao „strane agente” koji bi, ako se u potpunosti prihvate, predstavljao još jedan neosporan veliki korak unazad.
U EK su zabrinuti i zbog političkog pritiska, zastrašivanja i prijetnji novinarima, te ponovno uvođenje klevete u krivična djlea, što ozbiljno utiče na slobodu izražavanja i medija i predstavlja veliki korak unazad.
Evropska komisija je jasna da i oni pozitivni pomaci koji su učinjeni na državnom nivou, su u potpunoj suprotnosti sa negativnim dešavanjima u Rs, koja utiču na cijelu državu.
Tu je i stav Rs oko sankcija Rusiji, čime je onemogućeno usklađivanje BiH sa EU politikom. I još mnogo toga.
Sve u svemu entitet Rs i politike koje dolaze iz njega su najveći kočničar evropskog puta Bosne i Hercegovine, a od ranije poznato i najveći izvor nesigurnosti na Zapadnom Balkanu.
Odgovor na pitanje kako riješti ključnu blokadu napretka Bosne i Hercegovine je težak, ali je evidentna neminovnost rješavanja tog problema. I ne samo kada je riječ o evropskim integracijama, nego ukupno gledano na budućnost Bosne i Hercegovine.
U danima kada je bh. javnost iščekivala izvještaj Evropske komisije, Milorad Dodik apsolutni kontrolor precesa u Rs jasno je poručivao da je Rs spremna na otcjepljenje i da bi u slučaju secesije Rs priznalo 15 zemalja. Prije toga je opetovano govorio o starom planu “srpskog sveta” i pravu Srba na Balkanu da žive u zajedničkoj državi koju bi činile “Crna Gora, Srbija i Rs”.
Dakle, Rs kao prepreka napretku Bosne i Hercegovine nije skorašnja pojava, već dejtonska kategorija koja visi nad opstankom Bosne i Hercegovine kao uteg koji je guši.
Stoga je jasno da prvi ozbiljan potez ka unaprjeđenju euroatlantskih integracija Bosne i Hercegovine mora biti rješenje pitanja unutrašnje organizacije naše zemlje. Pojednostavljeno, entitet Rs mora prestati postojati kao paradržava u sistemu Bosne i Hercegovine ukoliko Bosna i Hercegovin i njeni međunarodni partneri ne žele da ostanemo opasna crna rupa na obroncima Evropske unije.
To de facto i de jure podrazumijeva gašenje značajnog broja ovlasti koje su Rs date, a nisu trebale biti. Jasno je da mirovni sporazum u kojem je napravljeno nakaradno i nefunkcionalno uređenje BiH odavno nije funkcionalan i prikladan za vrijeme i stanje koje živimo.
Sada nam je prije bilo kakve daljne rasprave o evorpskom putu potrebna pomoć da izmijenimo Ustav, prevaziđemo mirovni sporazum i pronađemo rješenja koja će Bosnu i Hercegovinu učiniti funkcionalnijom, a time i uspješnijom na integracijskom putu.
Jer, sve drugo zadržati će nas u blatu iz kojeg ćemo posmatrati nizove izvještaja Evropske komisije u kojima napreduju oni koji su bili daleko iza nas, a mi čekamo da secesionisti Milorada Dodika postanu renesansni reformatori koji nas vode u Evropsku uniju.
Nema sumnje da se to nikada neće dogoditi, kao što je nemoguće očekivati da SNSD ili bilo koja druga politika iz Rs pristane na promjenu Ustava Bosne i Hercegovine u funkciji napretka države.
Na kraju krajeva enitet Rs ne poštuje ni postojeći Ustav, niti ustavno uređenje, čime politike tog entiteta jasno pokazuju da su u Bosni i Hercegovini samo dok ne dočekaju mogućnost izlaska iz nje.
Entitet Rs zbog svega navedenog mora prestati postojati u formi u kojoj postoji sada i biti transformisan u ono što bi predstavljalo regionalno raspoređivanje ekonomskih, kulturnih i sličnih procesa. S druge strane donošenje odluka koje se tiču evropskog i NATO puta Bosne i Hercegovine mora biti vezano isključivo za državni nivo vlasti.
Samo tako Bosna i Hercegovina može sustići Moldaviju, koja je nažalost svih građana naše zemlje sada ispred u evropskim integracijama.
Na kraju, pitanje je samo spremnosti međunarodnog faktora i domaćih političara koliko su zaista spremni na konkretnu borbu za promjenu ustavnog uređenja. A, evidentno je da je ta promjena ustavnog uređenja Bosne i Hercegovine vitalna po deblokadu integracijskih procesa.
