Komentari

Piše: Rasim Belko – BOŠNJACI PRED POLITIČKIM AMBISOM A njihovi predstavnici napadaju Santu, jer Dodik i Čović još nemaju bradu!

Sjetih se u svoj ovoj priči o Djeda Mrazu, jednog dede koji mi je pričao da više od 40 godina u Titinoj Jugoslaviji nije propustio Džuma namaz i da ga svih tih godina niko nije pogledao poprijeko. Nikada, reći će mi jednom taj dedo, nisam bio kritikovan, otišao bih, obavio molitvu i vratio se na posao. Nikad nisam uzeo partijsku knjižicu, ali se nikada nisam ni odrekao svoje vjere.

 

 

No, krvavi nestanak Jugoslavije odnio je i ateiste komuniste i dobra dedina vremena. Donio je neokomuniste obučene u religiozno – etnička demokratska odijela, koji bi da kroje sudbine i pravila ponašanja i djeci i njihovim roditeljima i dedama poput tog mog dede.

Zato je valjda ovih dana, kao na nekoj pokvarenoj traci, ponovo u fokus vraćena priča o Djeda Mrazu. O debeljuci bijele brade i crvenog odijela koji nosi djeci poklone, koji su zahvaljujući religioznim neokomunistima sve skromniji i sve skuplji.

Zakleti u multietničnost i multikulturalnost, koja uz svo njihovo napinjanje, zaista i postoji, neki su eto odlučili biti veliki muslimani i uskratiti muslimanskoj djeci pravo na radost tog poklona. Vele da je to diskriminacija.

 

 

I to isti oni koji su na sceni tri ili dvije decenije i koji su morali osigurati da roditelji te djece ne budu diskriminisani kao nezaposleni, kao bivši uposlenici pljačkaškom privatizacijom uništenih firmi, kao roditelji koji strahuju hoće li im djecu napastvovati, opljačkati ili ubiti na ulici. Jer, za političke prvake primarna je diskriminacija zbog Djeda Mraza.

Ta diskriminacija služi kao krinka, jer su baš ti, bošnjački politički prvaci, doveli cijeli narod u potlačen položaj. Uvertiru u nestanak. I da bi sakrili sve svoje političke marifetluke, opasne puteve i dilove kojima su vodili taj narod, možda i najdemokratičniji na dunjaluku, oni ga sada guraju na ivicu ambisa radikalizma. I to tek nakon što je bošnjački narod skinuo višegodišnje okove radikalizma zbog terorizma.

I dok sam razmišljao o Djeda Mrazu koji diskriminiše, pročitah poruku reisu-uleme Huseina ef. Kavazovića koji danas u Zenici reče: “Aktuelni trenutak nalaže mobilizaciju širokog fronta i uključivanje naših uglednika iz ovog vremena da se suzbiju negativne tendencije koje poprilično nalikuju onima iz 1941. godine i ciljano pokušavaju unijeti razdor i mržnju među naše stanovništvo”.

 

 

Loših li uglednika u najgora vremena. Ali i takvima mora biti jasno da put kojima hode i za sobom vode cijeli jedan narod nije dugačka staza. Put kojima hode je upravo ona autostrada pakla na koju se usmjeravaju još od devedesetih. I to što su morali proći da bi preživjeli je jedno, ali činjenica da sada sami biraju takav put je opasno po opstanak bošnjačkog naroda.

Mnogo je poruka današnje reisove besjede koje bi morale doprijeti do akademskih i političkih prvaka prvenstveno Bošnjaka, ali reis se obraćao svima nama koji dijelimo životni prostor u Bosni i Hercegovini.

Čitajući te poruke morao sam se zapitati, ako reis poziva na zajedništvo, na ujedinjenost u borbi protiv fašističkog zla koje razdvaja ljude, gdje je onda smisao da se muslimanska djeca izdvajaju od svojih vršnjaka u institucijama ove zemlje. Prečeste su tvrdnje da u ovoj zemlji postoje političari koji bi se zadovoljili fildžan džamahirijom, mikro getom u kojem bi bili begovi i bogovi. No, ipak mislim da je posrijedi nešto opasnije, a to je politička impotentnost da se politički prvaci Bošnjaka izbore sa svim zadacima koje imaju kao predstavnici jednog naroda. I umjesto borbe protiv secesionizma, vidljivog antibosanskog fašizma, umjesto iznalaženja rješenja za odbranu od hibridnog rata, oni se okreću borbi protiv Djeda Mraza.

 

 

Na Bošnjacima, ali i Bosancima i Hercegovcima, prvenstveno akademicima,  je da sami sebi, a potom i društvu odgovore kojim će putem ići. Hoćemo li svi skupa odgovoriti onako kako ef. Kavazović reče: “Ne damo da se ljudi dijele po boji kože, po etničkoj i vjerskoj pripadnosti, po imenima koja nose ili po bilo kom drugom osnovu. Svi oni su ‘naši ljudi’ i trebaju biti jednako tretirani kao odlikovana Božija stvorenja i da jedina razlika među njima bude – koliko su ljudi”. Ili ćemo odgovoriti borbom protiv djeda mrazova, Valentinova, Dana žena…

Razlika u putevima je jasna, a samo zlonamjernim i slijepcima nije predvidiv kraj.

 

 

Sumirano, ova zemlja nikada nije bila plodno tlo da na njoj rastu ekstremisti, ma koje vjere i nacije. I zato se mora spriječiti da bilo ko, ma kako se zvao, po njoj sije zlo fašističkog sjemena, jer historija nas uči da baš muslimani, Bošnjaci, plaćaju veliku žrtvu fašizama i drugih ‘izama’.

I umjesto da budu veći muslimani od reisa, akademici i politički prvaci Bošnjaka bi morali njegove današnje poruke uklesati u zidove spavaće sobe. Pa svako jutro kada ustanu da znaju da je spas ove zemlje i njihovog naroda u udruživanju s naprednim idejama i narodima, a ne koketiranje s fašizmom.

Ako već žele da spriječe diskriminaciju, neka zavrnu rukave pa krenu u otvorenu borbu političkim sredstvima da ova zemlja uđe sigurne luke NATO-a, među demokratske i napredne EU članice. Ako su toliko spremni i imaju znanja za borbu neka osmisle pravila i puteve da država bude država, da je niz liticu ne guraju njihovi politički ortaci Dodici i Čovići.

 

 

A sa Djeda Mrazom ćemo lako. Jer nije taj debeljuca obična fantazija s bijelom bradom,  sankama i irvasima. Postao je golem izazov za sve one kojima je kvalitetan ručak luksuz, a plata pokrije malo više od javne kuhinje.

I na kraju, sjetih se serije Lud, zbunjen, normalan, kada Izetovi glumci obuku četničke i ustaške odore, a majstor Meho ih se prepadne. Pa objasni “ne bojim se ja četnika i ustaša”, bojim se bijele brade! 

 

Patria

Komentari
Na vrh