Potpredsjednik entiteta Rs Davor Pranjić potpuno se sinoć upecao u Mrežu Federalne televizije, možda i nesvjesno otkrivši podvojenost političke pojave kojoj pripada – Hrvatske demokratske zajednice BiH.
Pranjić bi da na 49 posto bh. teritorije ima jedan odnos spram međunarodne zajednice i visokog predstavnika Christiana Schmidta, a na 51 posto neki drugi odnos. Tako HZD-ov potpredsjednik Rs u kandžama Milorada Dodika veli: “Mi poštujemo međunarodnu zajednicu, ali smo isto tako da ona bude naš konstruktivan partner, a ne da bude faktor nemira i političkih prepucavanja”.
Dakle, Pranjić je stava da je međunarodna zajednica u Bosni i Hercegovini faktor nemira i političkih prepucavanja. I s tim stavom bi se velika većina u ovoj državi saglasila, naročito Bošnjaci kojima je ta međunarodna zajednica kroz Schmidtove bonske ovlasti poništila ustavna prava da se kao konstituentni narod Bosne i Hercegovine pitaju pri izboru vlasti.
No, to Pranjiću, njegovoj stranci i šefu Čoviću odgovara, jer je takvim djelovanjem međunarodne zajednice omogućeno da HDZ ima apsolutnu kontrolu nad procesima u Federaciji BiH. I to je vjerovatno onaj dio Pranjićeve izjave u kojoj smatra da je međunarodna zajednica konstruktivni partner.
Ono što se Pranjiću ne sviđa i gdje vidi tu međunarodnu zajednicu kao faktor nemira je sukob sa Miloradom Dodikom koji je krenuo u otvorenu secesiju. Jer, Pranjić to gleda konstruktivno, prima platu na UKC Rs, ali i kao potpredsjednik Rs iz reda hrvatskog naroda.
To što Hrvata u Rs ima samo za uzorak, nije Pranjićev, kao što nije ni Čovićev problem. Zapravo, politika Čovića i onih prije Pranjića je i dovela da Hrvati u Rs predstavljaju statističku grešku i mehanizam za bogaćenje kadrova koje HDZ nije stigao uhljebiti u Federaciji BiH.
Schmidt je odličan kad ugnjetava Bošnjake, ali Pranjić smatra da nije pitanje “priznaje li on Schmidta ili ne”, već da je “činjenica ruski veto”.
Vidi Boga ti, pa HDZ se baš podvojio!. Lider tog HDZ-a Dragan Čović i njegov politički Godfather Andrej Plenković mnogo su truda uložili da Schmidt bude njihova poluga uvođenja potpunog aparthejd mehanizma u politički sistem Federacije BiH, što će omogućiti da dovijeka HDZ vlada i odlučuje.
I nisu pričali o činjenicama da su Rusi uložili veto, da je Schmidt možda bez legaliteta. Dapače, HDZ, Dragan Čović i zvanični Zagreb branili su her Schmidta od nasilnih hordi sarajevskih muslimana koje su napale OHR jer im se ne sviđa aparthejd.
Danas nam HDZ-ov potpredsjednik Rs veli da je dosta bilo nametanja, ali u Rs.
“25 godina nakon mira i stabilnosti, mi i dalje imamo nametanja. Mi smo dovoljni zreli, politički dogovor mora biti između ljudi koji su demokratski birani, a ne da nam se bilo šta nameće”, veli Pranjić iako je u istoj emisiji samo koji tren prije poručio: “Mislim da se u ovom trenutku međunarodna zajednica previše bavi nevažnim stvarima. Postavljamo pitanje – zašto se ne riješi pitanje hrvatskog člana Predsjedništva već četvrti mandat?”.
Bientitetski poremećaj HDZ-a je očigledno nerješiva bolest, pa bi oni da Schmidt nametne odluku da HDZ mora imati člana Predsjedništva BiH, ali da ne nameće ništa u Rs, jer lideri treba da se dogovaraju.
Stoga je na političkim predstavnicima Bošnjaka da ubuduće ne prihvataju odluke visokog predstavnika Christiana Schmidta koje će se odnositi samo na FBiH i Bošnjake, bez da se ista odnose i na drugi entitet i druga dva naroda. U suprotnom, Bošnjaci između bientitetskog poremećaja HDZ-a i separatističkog pohoda Dodika neće imati mnogo prostora da se izbore za opstanak kao politički narod.
