Prije 20-ak godina Hrvatska demokratska zajednica bila je protiv principa konstitutivnosti. A onda je njihov lider Dragan Čović shvatio da nakon ekonomskog pustošenja Hercegovine, potpunog ignoriranja Hrvata srednje Bosne i u RS-u, nema više niti jedne političke ideje i platforme na kojoj bi se mogao boriti za vlast. Dosjetio se konstitutivnosti, ovaj put predstavljajući to kao presudno političko pitanje. Danas uz Hrvate svi narodi i građani u Federaciji BiH ispaštaju zbog želje i ambicije Čovića da sebi i stranci osigura doživotno učešće u vlasti na krilima konstitutivnosti.
Idući tim putem Čović i jataci brojali su krvna zrnca Željku Komšiću ali i drugim političarima koji se izjašnjavaju kao Hrvati i kao takvi dolaze na pozicije koje u HDZ-u smatraju isključivo svojim plijenom i pravom. Zbog toga je Dragan Čović blokirao sve što je blokirati mogao, pa danas Bosna i Hercegovina živi krizu kakvu nije imala ni u bližem postratnom vremenu.
No, pojedini potezi Čovića i HDZ-a zapravo demaskiraju tu njihovu priču o nemogućnosti funkcionisanja sistema bez HDZ konstitutivnosti. Ermin Čehić je u mandatu na izmaku bio zastupnik Saveza za bolju budućnost u Skupštini Zeničko – dobojskog kantona. Izjašnjava se kao Hrvat i za razliku od Komšića, Edima Fejzića i nekih drugih, Čović i HDZ nemaju nikakvih zamjerki na činjenicu da je Čehić Hrvat kojeg su, neminovno, osim sugrađana Hrvata izabrali i Bošnjaci i Srbi i ostali građani ZDK.
Lista HDZ BiH za Skupštinu ZDK, Čehić na broju 6
Prema podacima na službenoj stranici Skupštine ZDK Čehić je v.d. predsjednika Kantonalnog odbora SBB, no, na objavljenim listama za predstojeće Opće izbore on se nalazi na listi HDZ-a BiH za Skupštinu ZDK. Dakle, HDZ-u neće predstavljati problem činjenica da će njihov kandidat iz Zavidovića ili Zenice među biračkim tijelom, ma koliko ono bilo, imati birače svih etničkih pripadnosti, građane koji se tako ne izjašnjavaju.
Tako su zapravo iz samog HDZ-a demaskirali priču da se bošnjačkom većinom Hrvatima u Bosni i Hercegovini nameću predstavnici koji im nisu po volji. Priča je to koju poput pokvarene ploče ponavljaju i Plneković, Grlić Radman, Milanović i brojni drugi, a koja de facto nema osnova, što pokazuje i Ermin na listi HDZ-a. A ako je Ermin dovoljno Hrvat da ga HDZ uvrsti na svoju listu, u čemu je onda problem da je i Edim Hrvat, s pravom da bira i bude biran. Edim također ima hrvatski pasoš, dakle i po tom osnovu nije problem. Problem je jedino što politički nije podoban i lojalan Čoviću, za razliku od Čehića koji je uz SDA 2018. pomogao da se Ivo Tadić iz HDZ-a izabere u Dom naroda FBiH, umjesto SDP-ovog Hrvata Vedrana Kasera. Jer, valjda je za HDZ Ermin veći Hrvat od Vedrana!.
U tom poređenju Ermin – Vedran počinje i završava besmisao politika HDZ-a ali i nekih drugih u prebrojavanju krvnih zrnaca, analizi vjerske opredjeljenosti i svega ostalog. Jer, politika je okupljanje interesnih sfera oko zajedničkih ideja i projekata. U svim normalnim društvima ljudi biraju one čiji im se projekti, programi i stavovi zovu, bez obzira na njihovo ime, vjeru, etnos, pol i sve ostale segmente različitosti.
Jer, za Nijemca bosanskog porijekla Adisa Ahmetovića sigurno nisu glasali Bosanci i Hercegovci, možda i jesu u nekoj manjoj brojci, ali većina njegovih birača su Nijemci, koji su birali njegov i program njegove stranke. Tako je to u savremenim društvima, za razliku od onih koje propagiraju Plenković, Milanović i Čović svrstavajući i Ahmetovića u Bošnjaka. S druge strane, niti jedna od aktuelnih perjanica hrvatske politike ne može da se pomiri s činjenicom da su u Bosni i Hercegovini ljudi živjeli i žive jedni s drugima, ne jedni pored drugih. Još im se teže pomiriti s činjenicom da nisu u velikoj mjeri taj odnos uspjeli poremetiti, pa im prilično smeta opcija u kojoj komšija Hrvat glasa za komšiju Bošnjaka jer mu je blizak po političkom uvjerenju, ideologiji ili mu se svidio njegov projekat. I obratno.
Činjenicu da ovdje vijekovima opstaju zajedno i Bošnjaci i Srbi i Hrvati i svi drugi morali bi shvatiti i oni koji dolaze kao emisari demokratije, u prvoj liniji visoki predstavnik Christian Schmidt, ali i ambasadori SAD, Ujedinjenog Kraljevstva i drugih zemalja. Morali bi shvatiti da prije Dejtona kojeg su nam nametnuli ovdje je i Mate glasao za Muju i Suljo za Jovana, bez da su ikada i čuli za konstitutivnost, a kamo li brojali koliko je Mate po krvi Hrvat, a Jovan Srbin.
Ermin s početka priče samo je dokaz da su stranke organizirane grupe posvećene zajedničkom interesu, a ne etno-religiozne skupine s Orbanovom čistoćom nacije. Stoga je besmislen i opasan posao povlačiti etničke linije između ljudi zarad političke moći, kojima će se i Erminu i brojnim drugim oduzeti osnovno u sve principe demokratije uklesano pravo da bira i bude biran. Ovo je zemlja ljudi koji su srasli jedni uz druge, ona pripada i pripadat će tim ljudima, ma koliko se neko trudio među njima povlačiti nasilne linije podjela!.
