“Dobili smo mandat da bi pravili promjene i urušavali prethodni režim. Ako mi to ne možemo da radimo da tražimo drugi model da to radimo…”, kazao je u decembru lider URA-e Dritan Abazović uz jasnu poruku da njegova stranka nikada neće imati ništa sa “ovakvim DPS-om”.
Manje od tri mjeseca poslije Abazović je pružio ruku Milu Đukanoviću, predsjedniku Crne Gore i DPS-a, nakon što mu je dodijeljen mandat za sastav nove Vlade Crne Gore.
Teško je izbrojati koliko je puta Abazović od parlamentarnih izbora u susjednoj državi iskočio iz šina koje je sam trasirao.
Egocentričan i neograničeno ambiciozan postao je politička opasnost i za partnere i za protivnike, a naročito za evropsku i demokratsku budućnost Crne Gore. U politici je diskurs realnog i mogućeg odavno zamijenio diskurs obećanog i moralnog, ali, smije li se vjerovati čovjeku koji tako olako mijenja pravce djelovanje, stoji li iza njegovih zaokreta neka politička sjenka u Beogradu i kako to da je SPC sada spokojna zbog Albanca na čelu Vlade Crne Gore. Jer mnogo su episkopi SPC-a tiši danas nego kada se trebalo rušiti Mila Đukanovića u predizborno vrijeme.
Politički ciljevi Abazovića su nešto čega se mnogi analitičari u Crnoj Gori pribojavaju. Jer, ne tako davno lider URA-e se uhvatio u opasno ekstremno kolo prosrpskih i proruskih radikala u Crnoj Gori uz blagoslov i amin Srpske pravoslavne crkve. Tu njegovu politiku ponajbolje je dešifrovao Daniel Serwer, ekspert za Balkan, kazavši još prije godinu dana da URA-u ne vidi kao uspješnu u ispunjavanju uloge građanske opcije
“Pozicije na kojima se donose odluke, predominatno su pripale etnonacionalistima, uključujući i sektor sigurnosti. Srpska pravoslavna crkva je zadovoljna i ima razlog da bude. Nema naznaka tehnokratske vlade”, opisivao je Serwer tadašnju situaciju s izvršnom vlasti u Crnoj Gori.
“Gospodin Abazović mnogo laže. To smo naučili vremenom. Toliko da nam svima kolektivno vrijeđa inteligenciju”, poručuje danas Ljubomir Filipović iz Inicijative “21. Maj”.
I zaista, sagledate li dosadašnje djelovanje Abazovića uočit ćete kontinuitet laži i manipulacija. Od onih incidentnih postizbornih vremena do dogovora sa Đukanovićem. Sve između stalo je u Dritanovo dodvoravanje Beogradu i patrijarhu i zbog takve politike morao bi biti pod povećalom institucija Crne Gore.
Šta tek reći o prisustvu jednog Albanca, koji tvrdi da predvodi građansku stranku na skupu srpskih ekstremista u Crnoj Gori, na kojoj su veličali Srbiju, ali i rusku agresiju na Ukrajinu.
“Veseli se srpski rode…Nek se srpski barjak vije od Prizrena do Rumije” odjekivalo je na fašističkom sijelu u čijem je epicentru bio budući premijer Crne Gore. Kako onda da svaki Crnogorac koji voli svoju zemlju može mirno spavati znajući, što bi Azem Vlasi rekao, da je Dritan Abazović spreman prodati i dušu đavolu za malo vlasti.
Još teže mu je vjerovati kada se zna da je s Medojevićem i Mandićem pravio vladu po željama episkopa koji rade pod direktnom ingerencijom Beograda. Medojević mu je to i javno spočitao, optuživši ga da je Vladu koju je diktirao SPC on podvaljivao pod građansku.
Zbog očitog vanjskog pritiska, prevashodno SAD i Velike Britanije, Abazović je odlučio presvući odijelo, a može li se njegova politička mantija odvojiti od one SPC-a vidjet ćemo u mjesecima kada bude vodio Vladu susjedne nam zemlje.
Jer ona prethodna vlada, čiji je bio potpredsjednik, pokazala se kao destruktivna po evropski put Crne Gore. Pokazala se i kao proruska, što je ekstremne grupe ohrabrilo da na ulici iskazuju podršku agreskoj politici Vladimira Putina.
Je li iluzorno očekivati da Dritan Abazović kao premijer popravi ono što je napravila vlada čiji je bio potpredsjednik? Pitanje je to za sve prodemokratske politike u Crnoj Gori koje će do novih izbora morati ostati budne i pratiti svaki njegov korak. Jer, poslije Dritana Dritan je rijetko dobra kombinacija. Čarobne formule nema, a Beograd i Moskva čekat će svaku priliku da Crnu Goru vrate u mračna vremena.
Zbog svega pobrojanog težak teret preuzeo je i DPS, koji je zarad budućnosti Crne Gore morao ući u aranžman s URA-om Dritana Abazovića. Taj teret će zbog opstanka crnogorske države morati nositi, istovremeno čuvajući se Abazovićevih političkih noževa u leđa. A Dritan je već pokazao da zbog svojih ambicija zna i može udariti u leđa piše nap.ba
