Čak i kada bi Mirjana Marinković-Lepić uspjela sazvati sjednicu Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH u skladu s Poslovnikom i kada bi Mladen Bošković uspio osigurati potrebnu većinu u Komisiji za izbor i imenovanje i falsifikovani izvještaj o (ne)održanoj sjednici ove komisije, primjenom koperfildskih vještina, učiniti pravno validnim, a ne može, izbor Marina Vukoje u Ustavni sud Bosne i Hercegovine bio bi nužno neustavan.
Neustavan bi bio izbor i bilo kojeg drugog od 10 kandidata na osnovu Javnog konkursa iz 2022. godine.
Zašto?
Zato što su u samoj proceduri počinjene nepravilnosti koje onemogućavaju da se izbor sudije Ustavnog suda BiH izvrši u skladu sa Poslovnikom Predstavničkog doma Parlamenta FBiH, a samim time i na ustavan način.
Dakle, sazivanje sjednice Predstavničkog doma u skladu sa odredbama Poslovnika, što je već postalo nemoguća misija za Mirjanu Marinković-Lepić, ali i popunjavanje Komisije za izbor i imenovanje podobnim članovima, ne može osigurati ustavnost izbora sudije Ustavnog suda BiH, bio on Marin Vukoja ili bilo ko od ukupno 10 kandidata sa dostavljene rang liste.
Krenimo redom.
Javni oglas nije objavljen u skladu sa Odlukom Predstavničkog doma o postupku izbora sudija Ustavnog suda BiH koje bira Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine broj: 01-02-1010/04 od 17.01.2005. godine. Naime, tačkom V pomenute odluke propisano je da će se javni oglas objaviti u Službenim novinama Federacije BiH i Službenom glasniku Republike srpske i najmanje dva najtiražnija dnevna lista u Bosni i Hercegovini.
Kako je javni oglas, osim u pomenutim entitetskim službenim glasilima, objavljen u dnevnom listu “Dnevni avaz” i “Večernji list”, jasno je da naprijed pomenuta obavezujuća odredba odluke Paralementa FBiH o objavi u dva najtiražnija lista na ovakav način nije ispoštovana, što je već samo po sebi dovoljno da se ospori pravna validnost provedene konkursne procedure.
S obzirom na činjenicu da prema članu VI/1 a) Ustava BiH četiri člana u Ustavnom sudu BiH bira Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH, pri čemu su entička pripadnost ili mjesto prebivališta kandidata za sudiju potpuno pravno irelevantni, jasno je da objava javnog oglasa u dva najtiražnija dnevna lista na cijelom teritoriju BiH ima naglašen pravni značaj.
Narušavanje ovog elementa odluke Predstavničkog doma Parlamenta FBiH ozbiljno ugrožava princip javnosti i transparentnosti postupka izbora sudije Ustavnog suda BiH. Usmjeravanje objave javnog oglasa u dnevnom listu koji nije drugi najtiražniji dnevni list na cijelom teritoriju države BiH, odnosno objava javnog oglasa u dnevnom listu koji se distribuira na dijelu državnog teritorija na kojem je dominantno zastupljeno stanovništvo jedne etničke zajednice, ozbiljno potkopava ustavni princip jednakosti svih građana BiH.
Ovaj ustavni princip je dodatno ozbiljno doveden u pitanje i činjenicom da je, suprotno Poslovniku Predstavničkog doma, bio ugrožen i slobodan pristup sjednicama Komisije za izbor i imenovanje i sjednicama Radne grupe za provođenje procedure izbora sudije Ustavnog suda BiH kojeg bira Predstavnički dom Federacije BiH. Praktična negacija ovog ustavnog principa, ali i kršenje Poslovnika Predstavničkog doma desila se u slučaju uskraćivanja prava članu akademske zajednice sa Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, višem asistentu Harunu Išeriću da prisustvuje sjednici Radne grupe na kojoj su intervjuisani prijavljeni kandidati, a o čemu je imenovani, u formi posebnog rada naslovljenog kao „Propusti u proceduri izbora novog sudije Ustavnog suda BiH iz Federacije BiH“ dao poseban osvrt. Ovaj rad dostupan je javnosti i može se lahko pronaći internet pretragom.
Drugi propust koji je počinjen predstavlja donošenje odluke o imenovanju Radne grupe za provođenje procedure izbora sudije Ustavnog suda BiH kojeg bira Predstavnički dom Federacije BiH broj: 01-02-990/22-1 od 06.06.2022.godine (sa naknadnim izmjenama od 26.01.2023.godine) suprotno Poslovniku Predstavničkog doma.
Poslovnik Predstavničkog doma, koji predstavlja ustavnu kategoriju i kao takav je obavezujući i za Predstavnički dom Parlamenta FBiH, propisuje mogućnost da Predstavnički dom imenuje isključivo stalna i povremena radna tijela, ali ne i radne grupe. Poslovnik eksplicitno propisuje da stalno ili povremeno radno tijelo, radi proučavanja pojedinih pitanja iz svog djelokurga, sastavljanja izvještaja i pripremanja zakona ili drugog općeg akta, može osnovati radnu grupu.
U konkretnom slučaju, suprotno Poslovniku, Radnu grupu je svojom odlukom imenovao Predstavnički dom, a ne Komisija za izbor i imenovanje kao stalno radno tijelo Predstavničkog doma. Prema odredbama Poslovnika, Predstavnički dom nema nadležnost da, za potrebe stalnog ili povremenog radnog tijela, imenuje radnu grupu. Značajna je i činjenica da Poslovnik Predstavničkog doma eksplicitno propisuje mogućnost imenovanja stalnih radnih tijela isključivo odlukom Predstavničkog doma ili, pak njihovo osnivanje neposredno Poslovnikom, dok se povremena radna tijela mogu imenovati samo zaključkom. U konkretnom slučaju, Radna grupa, iako ne spada niti u stalno, a niti u povremeno radno tijelo, je suprotno Poslovniku, imenovana odlukom Predstavničkog doma.
Treći propust predstavlja činjenica da je tačkom III Odluke Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH o postupku izbora sudija Ustavnog suda BiH koje bira Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine broj: 01-02-1010/04 od 17.01.2005. godine eksplicitno propisano „Za sprovođenje propisane procedure Komisija za izbor i imenovanje Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine će obrazovati posebnu Radnu grupu“. Međutim, suprotno ovoj odluci Predstavničkog doma i suprotno Poslovniku, sam Predstavnički dom je svojom odlukom broj: 01-02-990/22-1 od 06.06.2022. godine, sa naknadnim izmjenama od 26.01.2023. godine, imenovao Radnu grupu za provođenje konursne procedure.
Četvrti propust ogleda se u kršenju Poslovnika Predstavničkog doma u dijelu kojim se propisuje da radna tijela koja imenuje Predstavnički dom „daju mišljenja, podnose prijedloge i izvještavaju Predstavnički dom o pitanjima iz svog djelokruga“. Ovo znači da bi Radna grupa koju je imenovao Predstavnički dom, pod uslovom da se time ne krši Poslovnik (a krši se), bila obavezna izvještaj o svom radu i svoj prijedlog za izbor dostaviti neposredno Predstavničkom domu, a ne Komisiji za izbor i imenovanje. Međutim, Radna grupa je sačinila i izvještaj dostavila Komisiji za izbor i imenovanja, a ne Predstavničkom domu kako to predviđa Poslovnik.
Peti propust sadržan je u činjenici da je Radna grupa u svom postupanju prekoračila svoje nadležnosti odnosno da je provodila radnje koje joj nisu stavljene u zadatak. Naime, tačkom IV Odluke Predstavičkog doma Parlamenta Federacije BiH o postupku izbora sudija Ustavnog suda BiH koje bira Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine broj: 01-02-1010/04 od 17.01.2005. godine, precizno je definisan zadatak Radne grupe koji podrazumijava „utvrditi tekst javnog konkursa, razmotriti prispjele kandidature i utvrditi da li ispunjavaju formalne uslove, obaviti razgovor sa svakim kandidatom, sačiniti rang-listu po njihovim sposobnostima“.
Ovako jasno i precizno definisan zadatak ne obuhvata pravo Radne grupe da u entitetskim službenim glasilima i dva najtiražnija dnevna lista u BiH, objavi tekst Javnog oglasa za izbor jednog sudije Ustavnog suda BiH, a upravo je u preambuli teksta Javnog oglasa naznačeno da isti objavljuje Radna grupa, a ne Predstavnički dom Parlamenta FBiH ili Komisija za izbor i imenovanja. Naravno, između utvrđivanja teksta javnog konkursa i njegovog objavljivanja postoji značajna pravna razlika i za preduzimanje svake od ovih radnji mora postojati izričito ovlaštenje odosno pravni osnov.
Nakon naprijed pobrojanih propusta u poceduri jasno je da bi izbor Marina Vukoje za sudiju Ustavnog suda BiH, ali i bilo kojeg drugog od 10 kandidata koji se nalaze na rang-listi, bio neustavan. U kontekstu propusta koji su već počinjeni u ranijim fazama postupka, pitanje sazivanje sjednice Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH i pitanje sastava Komisije za izbor i imenovanje, u pravnom smislu, pojavljuje se pravno irelevantnim., odnosno takve radnje zadobivaju sekundarni značaja. Naravno, ovo bi imalo posebnu pravnu važnost ukoliko se eventualno izvrši izbor nekog od 10 kandidata sa sačinjene rang-liste i ukoliko se pokrene postupak ocjene ustavnosti takvog izbora.
