A neka nam svima 25. avgust 1992. godine bude trajna opomena s kim imamo posla i šta nas čeka ako se ne probudimo iz ovog klijentističkog i koruptivnog ludila!
Piše: Muamer Bandić, zastupnik u Skupštini KS i član Predsjedništva SBiH
Na današnji dan, prije 32 godine, granatom VRs s okolnih brda zapaljena je Vijećnica, arhitektonski biser i simbol Sarajeva, u kojem je tada bila smještena Nacionalna i univerzitetska biblioteka (NUB) Bosne i Hercegovine.
Gledano iz današnje perspektive i borbe NUBBiH za opstanak, bio je to tek početak kulturocida u kome je spaljeno dva miliona knjiga, časopisa kao i rukopisi neprocjenjive vrijednosti koji svjedoče historiji Bosne i Hercegovine, odnosno skoro 80% bibliotečkog fonda. Agresoru toga tužnog dana nije bila dovoljna samo paljevina, već su kontinuirano snajperisali i granatirali uposlenike, vatrogasce i građane Sarajeva koji su nadljudskim naporima pokušavali da spase barem dio kulturno-historijskog naslijeđa.
Značajan dio borbe za našu državu Bosnu i Hercegovinu je i borba za njenu kulturu, historiju i njeno naslijeđe, a upravo NUBBiH čuva transgeneracijsko sjećanje našeg političkog i kulturnog bivstvovanja na ovom prostoru. Zato je i dan danas NUBBiH pod udarom snaga čij je politički cilj da naša zemlja NE P0STOJI!!!
Najlakši način da ubijete jedan narod i jednu zemlju jeste da im uništite kulturu i kolektivno sjećanje na prošlost i sadašnjost. Takva zemlja i takav narod nemaju budućnosti.
Stoga se i danas, s jednakim žarom i hrabrošću kao i tog 25. avgusta 1992. godine, moramo zajedničkim snagama boriti za opstanak Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine. Agresor danas ne smije ispaljivati granate i paliti, ali se ne zavaravajmo da su se ciljevi promijenili. Danas će pogrešna odluka ili olako pušteni članak nekog zakona polučiti jednake, ako ne i gore posljedice po kulturno-historijsko naslijeđe Bosne i Hercegovine.
Pogledajte samo u kakvoj je situaciji NUBBiH danas i njeni uposlenici. U kakvoj su situaciji muzeji i ostale kulturne institucije, s kojim bi se naša država trebala ponositi!? Sve su to rezultati diletantizma, promašenih politika i pogrešnih ljudi na pogrešnim mjestima, koji su se bavili ličnim, a ne javnim interesom, u potpunosti zanemarujući kulturu i njene najvažnije institucije. Nismo bili u stanju sačuvati NUB uprkos činjenici da se gradi zgrada u kampusu za ovu instituciju. Kome je onda gradimo!?
Mi Bošnjaci, kao jedan mali narod u današnjim turbulentnim vremenima, takav luksuz i takvo rasipanje vremena i energije na idote gladnih očiju više sebi ne možemo priuštiti, jer ćemo ostati na periferiji svijeta, osuđeni na lagano izumiranje i nestanak. A danas se uništavanje kulture radi na jedan perfidan način, prostom zamjenom istinskih kulturnih vrijednosti pukim spektaklom, odnosno jeftinom i trenutnom zabavom za sluđeni i gladni polusvijet.
Na isti način su odgoj i obrazovanje naše djece zamijenjeni mobitelima ili solidarnost i suosjećanje prema patnjama malih bh. sredina poput Sanskog Mosta, slikanjem na crvenim tepisima SFF-a i VIP afterpartijima o trošku Vlade Kantona Sarajevo. U takvom sistemu vrijednosti solidarnost i bratstvo su zamijenjeni pokazivanjem veličine novopečene budžetske elite po društvenim mrežama.
Moramo se iskreno zapitati kakva je uopšte to elita koja se “pokazuje” ne svojom, već tuđom stečevinom i imetkom? Kakva je to elita koja nema ili neće da plati sebi piće, već joj piće i komplet dernek plaća Vlada KS našim novcima? Kakva je to elita koja i ljudsku solidarnost plaća tuđim, odnosno našim novcem?
E kada iskreno sebi odgovorimo na ova pitanja, kutarišemo se ovih krvopija gladnih očiju, počnemo raditi ozbiljno i sistematično na uređenju našeg životnog prostora i društva, možda nas i krene u životu, bez lažnog i fiktivnog glumatanja o nekakvim uspjesima na evropskom putu, koje ne vidi niko osim novopečenih kvislinga i njihovih gospodara.
A neka nam svima 25. avgust 1992. godine bude trajna opomena s kim imamo posla i šta nas čeka ako se ne probudimo iz ovog klijentističkog i koruptivnog ludila!
