Ovako želim biti jasan i koncizan koliko je moguće. Oni koji me poznaju znaju da sam zagovornik naše prošlosti i očuvanja iste u svakom obliku. Moram istaći da sam razočaran i tužan zbog stalnog gledanja na ovo stanje i nemoćnog posmatranja i šta se naš centar pretvara. Nažalost, zasad, osim pojedinačnih glasova, usamljen sam u toj borbi. Kako smo dozvolili da jezgro našeg grada i urbano okruženje postanu ovo? Zar smo toliko odustali? Zar smo digli ruke? Kome ostavljamo ovo? Kome će ovo ostati?
Sudbima nas gleda u oči, a mi okrećemo leđa. Prodali smo grad i državu za tedere i interese. Moramo razmišljati o budućnosti, a ne samo preživljavati. Spuštamo se na najniže normative postojanja. Tražimo više od onih koji nas trebaju prestavljat, Hasta-hana, barutana, ulazna kapija medrese i drugi objekti predstavljaju našu neprocjenjivu baštinu. Za nju se moramo boriti i čuvati je za nove generacije.
Ako dopustimo da propadnu, ne brišemo samo našu prošlost, već i temelje na kojima je sagrađena naša budućnost. Ne odustajemo od tog važnog naslijeđa. Tvoj glas je ključan u očuvanju temelja na kojima gradimo budućnost. Nemojmo odustati, jer naša predanost može inspirirati druge da se pridruže tom važnom cilju. Zajedno možemo sačuvati naš identitet za buduće generacije.
