Ovu godinu smo započeli onako kako smo prethodnu završili – s neizvjesnošću i, po svemu sudeći, kontrolisanim haosom. Nesposobna državna vlast, i uz tuzlansku većinu sklonu populizmu i politikanstvu, nastavlja nanositi štetu građanima ove zemlje i grada Tuzle. Nestanak srednje klase i sve veće klasne razlike zabrinjavaju, a bojim se da će naredna godina biti presudna – hoće li se ljudi boriti za ovu prelijepu zemlju ili je napustiti?
Istina je da bismo, kao mala zemlja s oko 2,7 miliona stanovnika, mogli imati mali, ali stabilan ekonomski hub. Međutim, zbog sebičnih i destruktivnih politika male grupe ljudi, uz nezainteresovanost građana za budućnost zemlje, društvo i država polako umiru. Pasivno posmatranje i olako shvatanje problema samo dodatno pogoršavaju situaciju. Trenutno se ne nazire zaokret, barem ne s ovom garniturom na vlasti, a posebno ne s prevaziđenim etno-nacionalnim, klerofašističkim politikama devedesetih godina.
Nažalost, odluke vladajuće koalicije dovode egzistenciju građana u pitanje. Zašto bi oni koji nemaju dodira s realnim životom građana uopšte empatizirali s njihovim problemima? Sa svojim visokim platama i dodatnim načinima dolaska do novca, nemaju motivaciju da poboljšaju status građana i grada. Sve što rade usmjereno je na povećanje vlastitih primanja. Posljednja odluka vlade jasno ukazuje na stvaranje vještačke inflacije, koja će građane s niskim prihodima i penzionere dovesti na rub egzistencije.
Ako dođe do smanjenja zaposlenosti, država će se morati dodatno zaduživati, ali i to ima svoju granicu. Ako cijene nastave rasti, povećavat će se pritisak za rast plata u javnom sektoru, što će dodatno povećati državne izdatke. U konačnici, sve zavisi od snage naše privrede i izvoza. Ako izvoz dodatno padne ove godine, 2026. nas čeka ozbiljan ekonomski problem.
Ovo može izgledati kao komentar nekoga ko nema kontakt s ekonomijom, ali kada pogledamo stvarnost, vidimo da se u ovoj zemlji sve ili banalizuje ili uništava. Imamo nisku stopu domaće proizvodnje, dok je uvoz izuzetno visok.
Posebno je sramotno poskupljenje javnog prevoza, ali šta očekivati u gradu koji već nekoliko godina pati od političke atrofije i monopolskog vladanja jedne partije i pojedinaca oko nje? Očekivati da će oni raditi u korist građana bilo bi naivno. Treba računati da iza svake odluke, pa čak i iza protesta koji se žele prikazati kao izraz pluralizma u Tuzli, stoji neka prevara.
Povećanje cijene grijanja, divlja gradnja, uništavanje kulturno-historijskih tekovina, urbicid, kulturocid, te uništavanje zelenih površina postali su svakodnevica. Pored demografske katastrofe, naš grad će se do naredne zime suočiti s nepodnošljivo zagađenim zrakom – zahvaljujući upravo onima koji donose odluke.
Uz to, u posljednje četiri godine svjedočimo provokacijama SPC-a i retrogradnim politikama za vrijeme Božića, što, zahvaljujući dogovorima pojedinih političara i kvazi-patriota, nikada nije osuđeno. To pokazuje kako oni koji se predstavljaju kao branioci multietničke Tuzle zapravo stvaraju kasabu i novu bazu za etno-nacionalna prepucavanja.
Od odluka o poskupljenju osnovnih namirnica, grijanja i struje, do nesigurnosti građana i monopola jedne stranke – sve ukazuje na to da je krajnje vrijeme da građani preuzmu kontrolu nad gradom i državom. Sve dok ne kažu dosta, oni na vlasti će tražiti još. Sve dok ne izgradimo empatiju i odgovornost prema onome što je naše, neće biti bolje.
Biti posmatrač i turista u vlastitom društvu jednako je kao učestvovati u njegovom uništenju. Nadam se, i nastavit ću se nadati, da će snage kosmopolitizma, pluralizma i istinskog patriotizma prevladati i da ćemo ovu zemlju učiniti snom naših predaka.
