Zgužvana čestitka za Ramazan je simboličan dokaz kako se u gradu Tuzli već nekoliko godina radi sve reda radi, ali će se utrkivati u prvim safovima i glumiti vjerske veličine.
Oni koji su mjesec Ramazana postili za svog Gospodara, morat će se s tim istim vjerskim ‘veličinama’ boriti da uđu u džamije.
Normalno, ti isti će se snimati i slikati kako daju bajram-banku djeci svojih prijatelja i stranačkih drugova i kolegama, pisati postove o veličini Ramazan posta i googlati citate Božijeg poslanika Muhameda, dok oni sami su vjerski i moralno bankrotirane ličnosti.
Ništa drugačije nije ni za Božić, koji jednako služi za zaradu i političke i nacionalne podjele, koji je sveden u jedan konzumeristički praznik materijalizma i kiča. Ali za njega, za razliku od Bajrama, možeš dobro zaraditi, jer je sveden na općeprihvaćen običaj uklopljen u novogodišnji praznični duh.
Zar se nije mogao neko dosjetiti od kraljeva mudrost okiti grad i da svojim postačima, muslimanima i drugima, približi ovaj praznik?
Nisu, jer bi zahtijevalo originalnost i kreativnost, što mnogi više u ovom gradu nemaju, osim da ruše starine i uništavaju identitet grada i njegovih naroda. I moramo se pitati, da li nepostojanje imana znači da nešto nije u redu s nama ili sa njima.
Mirza Halilčević
