Dodik i Čović dobili su što su htjeli. Vlast se ne može krojiti bez njih. Potpuno im je svejedno tko će popuniti treće nacionalno mjesto u vlasti.
„Trojka“ je u koaliciju uletjela prostodušno, dapače likujući jer su bili uvjereni da se s HDZ – om i SNSD – om može raditi na rješavanju bitnih problema a nacionalna pitanja, za to vrijeme, staviti po strani. Moram priznati da su to lijepo zamislili samo su zaboravili s kim su postigli dogovor. Pravili su se blesavi taman dovoljno da se zavade s ostatkom političke scene s vlastitog teritorija. Sada je jasno da je upravo to ono što su Dodik i Čović htjeli. A nisu radili ništa novo, samo su nastavili zagovarati politiku koju su zagovarali i prije ulaska u koaliciju s „Trojkom“. Namagarčili su tako kompletnu bošnjačku političku scenu skupa s međunarodnom zajednicom koja je izgubila potporu na svim stranama. Čini se da su time pomagali i SDA davljenicima da se izvuku iz nevolje u koju su upali.
Došli smo do toga da međunarodna zajednica trenutačno nikome u BiH ne valja. A bošnjačka politička scena je u totalnoj zavadi unutar sebe. I sad ovi kao čekaju da se ovi kao dogovore sami sa sobom.
NOVE NADE, NOVE SNAGE
U Republici Srpskoj se “nova nada” pokazala kao „ne daj bože ni neprijatelju“ i dovedena je do toga da i ona mora sama sa sobom dogovoriti podržava li Dodika ili ne podržava Dodika. Stanivuković nije odradio ni mandat do kraja a već je postao bivši. Budućnost u politici ima isključivo kao potrčko Dodiku i njegovoj kamarili. S obzirom na njegove kapacitete i to mu je previše.
Još nisu uspostavljene vlade na svim razinama a možemo reći da su Dodik i Čović trijumfirali namagarčivši svoje političke, silom Daytona, partnere.
Milorad Dodik je u evidentnoj gabuli. Sve je karte bacio na to da zavadi koga može ne bi li prolongirao odgovaranje na za njega neugodna pitanja. Blef mu je uspio zbog naivnosti „Trojke“ i vlastohleplja i straha od gubitka moći koja ih vodi tamo gdje bi i Dodik trebao doći – pred sudove.
Nejasno je kako su političari „Trojke“ zamišljali da HDZ i SNSD nacionalna (nacionalistička) pitanja ostave po strani kada je jasno da njihove politike drugog sadržaja nemaju.
Dovoljno je, što se Dodikove politike tiče, samo ovlašno pogledati programsku shemu RTRS – a. Tim programom vladaju emisije o povijesti Banjaluke preko kojih možemo naučiti kako je Kraljevina Jugoslavija bila raj na zemlji, demokratska utopija u kojoj su i volovi imali manire engleske aristokracije.
E, taj i takav je progres bio spriječen drugim opsesivnim temama SNSD uredništva – Kozara i Jasenovac. Nakon što odgleda dio tih serijala čovjeku dođe da se osveti zlotvorima koji još uvijek hodaju oko nas a žive, dakako, tko u Zagrebu, tko u Sarajevu. Narod je time homogeniziran i spreman podržati Dodika u političkom boju s potomcima krvnika. Nevažno je i to što su partizanima odjednom narasle brade. Važno je sačuvati glavu. Nitko se pride ne čudi tome što je živ a maloprije na televiziji mu rekoše da je poginuo. Razmišljat će čim vlastitu smrt oplače.
Čović ne treba ni televiziju. Politička scena u BH Hrvata je homogena. Dovoljno je u javnost pustiti gnusnu ideju o otvaranju muzeja HVO – a na Heliodromu. U ime neulaženja u konflikte „Trojka“ neće reći što o tome misli, SDA će to iskoristiti da ih proglasi izdajnicima i Čović je dobio što je htio. Evo, on je tu, spreman na dogovor samo mora pričekati bošnjačku stranu da se dogovori sama sa sobom. Nada se, naravno, da će njihovi stari partneri izaći kao pobjednici iz tog konflikta, oni su mu pomogli koliko su mogli i kako su dogovorili. Baš kao i Milorad Mile Dodik.
VRIJEME KOJE SE NE MOŽE VRATITI
Nikome se tu ne dopada što se sudstvo na nekim razinama počelo petljati u vlastiti posao a bez prethodnog odobrenja.
Zato je, valjda, jasno zašto smatram da sam odgojen kako treba jer me se naučilo da je pristojno uvijek biti protiv vlasti. Bilo čije jer je jedino sigurno da vlast nikad nije narodna. I to je tako sve dok rečena vlast ne postane ono što treba biti – običan činovnički servis građana.
Narod ima vlast kojoj služi. Građani imaju servis koji im služi. Tako kaže teorija. Praksa pokazuje da je narod teško pretvoriti u građane a da je građane jako lako pretvoriti u narod. Malo straha i nesigurnosti i stado se zbija u homogenu masu.
Velike se frtutme događaju kako bi sve ostalo isto. Eventualno sjaši Kruta a uzjaši Murta. Stvarne su promjene dugoročan proces, pravi je progres neprimjetan. Konjanike se ne vidi jer nitko nikog ne jaše. A ovo kod nas je običan trijumf nevolje.
Čovječanstvom stoljećima vlada hipokrizija. Demokraciji nas uče stoljetne monarhije. Na što nas upozoravaju vjekovne ubojice. U sred toga premalo je nekoliko decenija života da naučimo voljeti.
Protiv sam svake vlasti jer nam otima vrijeme koje trebamo posvetiti onima pored koji živimo. Vrijeme koje nam nitko ne može vratiti.
foto – Scena iz filma Snaga 10 Navarone
