Kolumne

Piše Margit Tomik-Levy – OTVORENO PISMO BENJAMINI KARIĆ LONDRC

Red bi bio da Vam se predstavim pošto ne verujem da ste ikada culi za mene. Ne verujem da Vam je pozorište omiljeno mesto a opera omiljena umetnost pa bi najbolje bilo da razumete da sam penzionisana primadona Opere NPS a još bolje dobronamerna sarajevska nana.
Obracam Vam se jer su se obistinile sve moje sumnje i pretpostavke koje sam na ovom mestu iznela mesec dana nakon Vašeg izbora za gradonacelnicu Sarajeva. Tom prilikom sam napisala da samo izuzetno glupi i zadrti ubica socijaldemokratije, veleizdajnik Nikšić, može napraviti tako sumanut izbor. Bez namere da Vas podcenim, Vi niste do tada a i nakon toga ništa vredno pomena uradili za ovaj grad. Do rata su za gradonacelnike birani najugledniji građani. Vi ste bili potpuni anonimus za ogromnu vecinu stanovnika glavnog grada. Nesposobni Nikšić je samo produžio suludu praksu SDA koja je izborom Skake obesmislila poštovanje i autoritet te funkcije. Evo vec dugo sedite u fotelji a iza Vas je prazan papir. Nema se šta napisati osim beskorisna putovanja, besmisleno trošenje para, isprazni populizam, donošenje pogrešnih odluka… ne želim više da Vam prisedam na muke iako sam skoro ubeđena da cete kritiku ignorisati. Narod ce Vas ipak pamtiti po ljubljenju sa Stanivukovićem, bednoj spomen ploci u Kazanima, odluci da Toni Cetinski peva u cast obeležavanja godišnjice ZOI 84 i nominaciji Zdravka Čolića za Šestoaprilsku nagradu.
Prva dve razloga su prežvakana u medijima i na društvenim mrežama a ova dva zadnja zaslužuju bar po jedno pitanje. Prvo – šta Toni Cetinski uopšte ima sa Sarajevom a posebno sa ZOI 84? Vi se u to vreme niste ni rodili pa ne znate da ima još umetnika koji su dali svoj zapaženi doprinos da uvelicaju i ulepšaju sliku Sarajeva tom prilikom. Njima je trebala pripasti cast da se pojave pred građanima na bini. Ne za pare i ne zbog para. Zbog lepog secanja na slavne dane ovog grada… Kao što rekoh mladi ste pa Vam nije važno što je Zdravko Čolić pred rat napustio Sarajevo i otišao „svojim“. Beograd je njegov grad, Srbija je njegova država. On je samo Bosanac, koji se rodio u Zagrebackoj ulici, završio škole i stekao afirmaciju kod nas. Sve dalje je pesma „April u Beogradu“. Neman ništa protiv Tonija i Zdravka, naprotiv, Zdravka volim kao i svi mi, ali imam da se nagrade i time gura prst u oko zaslužnim umetnicima koji tu cast nisu imali samo zbog odbijanja da sarađuju sa nacionalnim i veleizdajnickim strankama ili zato što nisu konstitutivni. Nepodobni umetnici u ocima posleratne vlasti i nisu neki umetnici.
Mene iskreno bole nesposobnost gradske i kantonalne vlasti, isprazna hvalisanja mizernim „uspesima“, neiskorištenim šansama… Najvecu šansu za prosperitet grada je nudila ZOI 84. No sve je pogrešno rađeno. Umesto da se obnavljaju sportski tereni na planinama su nikli gradovi. Vodotokovi su već ugroženi, ruže vetrova menjaju smer, aerozagađenje nanosi štetu šumama. To su pluca našeg grada, zaštitite ih.
Zaista nisam zlonamerna. Iako mi se ne dopada Vaš populizam i neskriveni karijerizam, ne želim da odete sa funkcije kao negativan lik. Dacu Vam koristan savet (mada mi je zagonetno šta radi ta Vaša gomila savetnika). Preporucujem da dobro razmislite… Sarajevo se okrece turizmu ali kilavo. Luta se bez ideja. Ne dolazi bogata klijentela ili retko i kratko boravi u gradu. Naša šansa je ZOI 84. Neka Vas stariji podsete na Sarajevo za vreme ZOI 84 i navalu svetskog đet-seta, na organizaciju i prezentaciju turisticke ponude. Dakle, ZOI 84 su bile i prošle ali planine stoje još uvek na svom mestu. Predlažem da inicirate totalnu obnovu staza na Bjelašnici i skakaonica na Igmanu, da izgradite tribine na ciljnoj ravnini po zahtevima FIS-a i podnesete kandidaturu za takmicenja u svim disciplinama alpskog skijanja za SVETSKI KUP. I u muškoj i u ženskoj konkurenciji. Na Bjelašnici postoji staza za spust, dakle, moguce je takmicenje u svih 5 disciplina. Imamo i ove godine FIS EVROPA KUP koji je vrlo znacajan a dobra organizacija bi nas dodatno kvalifikovala da nam dodele SVETSKI KUP.
Znam da je vrlo teško dobiti organizaciju SVETSKOG KUPA ali je moguce. Zagreb je bio nazor organizator samo zbog bolesnih ambicija iako nemaju nikakve uslove. To takmicenje sa vrha Sljemena vam je isto kao kod nas sa Omeragine livade u Kovačićima. Mi imamo bolje uslove od Pohorja i još nekoliko stalnih domacina Svetskog kupa. Nedavno su se ubacili Zermatt Cervinia (CH), Gurgl (Aut), Lake Luis (Can), Groden (Ita), Palisades Tahoe (USA)…Retke su godine da na Bjelašnici nema snega… Verujem da znate ko sve dolazi na te trke. Pre 40 godina su nam u goste došli najbolji svetski gosti od Đoni Denvera, Kirka Daglasa, Ginter fon Saksa do nekoliko stotina đetsetera, koji troše ogromni novac za razonodu plus desetine hiljada ljubitelja alpskog skijanja i skokova. Da ne govorimo o tome koliko ce skorojevica iz susednih zemalja nagrnuti svake godine kod nas na skijanje.
Turisticka ponuda u to vreme treba biti maštovita. Vreme je da se potisnu kic i stereotipi. Naša kuhinja je vrlo interesantna strancima. Pre 40 godina smo pali s nogu praveci svojim gostima klepe, sogan dolmu, kljukušu, BiH lonac, tarhanu, razvarušu… Trebaju nam dani bosanske kuhinje u to vreme, treba boza i salep, trebaju nam fildžani i džezve a ne ona prljava voda iz aparata.. Nisu dovoljni cevapi i pite. U Daire nisi mogao nos promoliti od stranaca koji su dolazili da gledaju i slušaju Behku i Ljucu…
Dakle, kada razmislite, bilo bi dobro zabraniti daljnju gradnju na Bjelašnici i zasukati rukave, napraviti elaborate, planove, joint venture i punom snagom, agresivno krenuti u realizaciju. Ako se hoce i ako se potrudimo, sve se može uraditi do sledece sezone. Tada se možete slikati sa svetskim zvezdama od Đulije Roberts koja prati skijanje, Đorđa Klunija, baritone Kaufmana pa do opskurnih milijardera koji bi možda investirali neki million kod nas. Osim toga, bili bi zapamcen gradonacelnik kao Ante Sučić koji je sagorio za svoj grad.
Razmislite.
PS. Na malim novinskim isečcima je spomenuto da je Opera NPS dala veliki doprinos umetničkom doživljaju grada u vreme ZOI 84. Tri reprezentativne predstave koje su sa puno pohvala “ispale” na svetskim televizijama. Radi usporedbe, danas se u Sarajevu daju tri reprezentativne predstave godišnje. Meni se to lično isplatilo jer sam pevala u sve tri predstave i dobila nekoliko odličnih ponuda za gostovanja u inostranstvu uz bogovski honorar. Bilo bi lepo da se prisetimo imena ovih umetnika koje je Sarajevo zaboravilo, da im Vi u ime grada predate bilo kakvo priznanje. Mnogi od njih nisu živi ali njihovim porodicama i poklonicima operske umetnosti bi to puno značilo.
Na vrh