Kakva i koja priča, kada su tri osobe na slici totalno različite….po mnogo čemu… Mogla spojiti ovu trojicu Tuzlaka ??
Spojila ih je tuzlanska čaršija i ljudovanje…jer su to ljudine !!!
Ibrišim je bio jako upečatljiv sa svojim bosanskim odijelom – čakšire i čalmom na glavi još iz turskog vakta…
Često je sjedio i to na stepenicama svoje brijačnice…..
Toga se kao dijete sjećam, a čini mi se da je bio brico ??? Ko zna neka napise…
Hafiz …moram napisati dvica…jer čaršija mu je dala taj nadimak….
Kada bi završio podne, s munare bi pokazao dva prsta, a ovi u Aljinoj kafani bi znali da želi da mu skuhaju u džezvici kahve – dva filđana..
Pamtim ga da je sporo hodao, a upečatljiv je bio i po odjeći i uvijek je išao na kraju povorke – dženaze…
Ostajao je zadnji na mezaru, a mi djeca radoznali smo gledali šta radi…
Učio je i posipao vodu iz ibrika po svježem mezaru…
Franjo Leder umjetnik i boem…
Od mnogih nije shvaćen, ali je zaista bio tuzlanski Michelangelo Buonarroti.
Njegova bijela leda , sada nažalost crna… Vjerna je kopija lede m.b….
Franjo je bio dio čaršije..
Volio je jednu prelijepu ženu koja mu nije uzvraćala ljubav…
Možda je zato i odradio genijalno lik lede.. Lik svoje ljubavi…
Možda je i čašicu volio da na tren zaboravi svoju neuzvraćenu ljubav…??
Znam priču…da je pekar r.Ahmet Hukić, svojim radnicima i svojoj djeci govorio..
… ako navrati Franjo, on neće nikada tražiti, ali dajte mu hljeb i lepinu…
Umočite je u moču i stavite mesa, ako se tada peče meso u pekari….
Eto dragi moji Tuzlaci, ovako su ljudovali nekada ljudi…
Ova trojica Tuzlaka, na stepenicama Ibrišimove brijačnice….
Fotkica r.Veska Jahić
