Trideset godina živimo po istoj matrici, ako su na vlasti “legitimni” onda je sve u redu, u skladu je i sa vjerom i sa zakonima.
Potpuno je nevažno što se afere nižu, pare nestaju, a država tone.
Ako su pak “nelegitimni”, odnosno “nametnuti” na vlasti onda su tu podmetanja, blokade, spinovi, uglavnom od strane legitimnih, ili njihovih satelita.
A građani, ponašaju se kao japanski makakiji, ona tri majmuna;
Mizaru, koji pokriva oči,
Ivazaru, koji pokriva usta,
Kikazaru, koji pokriva uši,
“Ne vidi zlo, ne govori zlo, ne čuje zlo.”
Veliki broj je i onih koji se sa zlom suočavaju okretanjem glave, rekli bismo “ne talasaju.”
Trideset godina od ove se države pravi kaljuža u kojoj dominira ljudski otpad koji je i dan danas razvaljuje.
Razvaljuje se udruženo, sa sve tri strane.
Kriminal i korupcija dio su svakog procesa u svim segmentima društva, kupljene diplome preplavile su javna preduzeća i institucije, na djelu je otvoreni fašizam i nacionalizam.
I ništa od ovog nije na meti kritika koliko je svaki pokušaj suprostavljanja tome.
Mislim da bi i Aleksa Šantić, sad kad bi se iz groba probudio lično gumicom izbrisao vlastite stihove “Ostajte ovdje! … Sunce tuđeg neba neće vas grijat’ ko što ovo grije.”
Pitam se da li uopšte ima više smisla ubjeđivati ikoga o nekoj boljoj budućnosti ovdje?
Mladi su to odavno shvatili i polako odlaze, odlaze bez plana za povratak.
Bježe iz ovih naših torova, uprkos što “grki su tamo zalogaji hljeba..”
Ako nisi u jednom od tri tora i horski ne blejiš čak i ime će da ti promijene.
Uz promjenu imena postaješ izdajnik, nerijetko četnik ili ustaša iako si Bošnjak ili čak i balija, ako si možda neki nepodobni Srbin ili Hrvat, uz obavezan prefiks “Alijin”.
Čak dobiješ i ispisnicu iz vjere, onako gratis.
Ne smiješ samo biti građanin, Bosanac i Hercegovac, lojalan državi i njenim zakonima.
Možeš biti Bošnjak, Srbin, ili Hrvat, a ako si još certificiran od strane nekog od svojih legitimnih, onda si onaj pravi.
Možeš biti i Ostali, al’ samo da biraš.
A da bi bio i biran, moraćeš malo sačekati.
Nažalost, upravo ti legitimni kao pupčanom vrpcom vezani skoro trideset godina zajedno mute ovu vodu što se Bosnom i Hercegovinom zove.
Promjene ne podnose, a prema drugačijim su nemilosrdni.
Ponašaju se kao da je sve počelo s njima, i sve se mjeri od njih.
Zbog identičnog stava prema prošlosti cijenu plaća sadašnjost, a budućnost nam je vrlo neizvjesna.
Kolaboracije iz prošlosti i skoro identičan stav prema jednom vremenu i sistemu koji je utemeljen na antifašizmu, i zajednička mržnja prema trećoj strani koja se smatra stranim tkivom, a to su Bošnjaci, temelj su novog udruživanja današnjih poklonika četničke i ustaške ideologije.
Nažalost, samo zbog identičnog stava prema, simbolički kazano partizanima i kod treće strane uvijek se nađu neki kolaboracionisti.
Zbog stava o prošlosti koji je uglavnom kao izgovor ideološke prirode, dok su u stvari isključivo lični interesi motiv danas na sceni imamo i grupaciju koju i sami Bošnjaci zovu “balijama”.
Ta riječ ranije kao i danas najčešće se koristi u pežorativu kada se hoće povrijediti svi Bošnjaci, ali je koriste i sami Bošnjaci kada govore o vlastitom kukolju.
Uglavnom balija nije čestiti Bošnjak, kao što ni četnik nije čestiti Srbin ili ustaša Hrvat.
Oni su ono najlošije u svom narodu.
Četnike i ustaše najbolje su opisala njihova nedjela tokom II svjetskog rata, ali i tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, dok je opis jednog balije najbolje dao profesor Nijaz Duraković.
“Ovovremeni balija je upravo taj, on se obogatio na muci narodnoj, on nipodaštava znanje, umjetnost, nauku i kulturu. On hoće da kupi i kupuje sve.
U ime Allaha, pa sve u džep!
U ime Nacije, pa sve na svoj konto.
U ime Vjere, pa sve u bezvjerje.
U ime države, pa sve protiv nje itd.
Taj novopečeni balija nije pošteni, radni seljak sa svojom patrijarhalnom kulturom, izgrađenim moralnim normama i ethosom življenja.
On je novokomponovani galamatijaš primitivizma, gramzivosti, beskrupuloznosti, ratnog i poratnog profiterstva, rođačko-plemenskih veza, lažnog idolopoklonstva i zaklinjanja u „svete” nacionalne interese.
Ono što je najopasnije jeste što on počinje da predominira.
Balije su i mnoge ratne hadžije, oni su se potrudili da im hadžiluk plate i da na hadžu zarade, oni od kojih su prebukirani prvi safovi i od kojih pošteni vjernici ni u džamiju ne mogu otići, oni koji u ime vjere varaju i Boga i narod i kojima džamija služi samo kao kadrovska odskočnica i dobra politička preporuka.
Balinluk time postaje ne samo način mišljenja i djelovanja već i svojevrsna pošast koja prijeti da uguši sve ono što je Bosnu izdvajalo u smislu univerzalnih vrijednosti i civilizacijskih prednosti. Na profanoj pragmatičkoj ravni balija jeste onaj koji, prije svega, želi sebi dobro.”
Eto baš takvi godinama, pa i danas napadaju sve što nije po mjeri njihovih legitimnih, i baš takvi i danas nemilosrdno napadaju sve što dolazi od zvaničnih pojedinaca ili institucija ove države.
A godinama takvi šute kao zaliveni na propalu obnovu sudskog procesa protiv Srbije za agresiju.
Šute i oko napuštanja Bosne i Hercegovine NATO puta jer “ako Srbi i RS neće u NATO onda neće se ići u NATO”, poznata je rečenica jednog legitimnog.
Šute o svemu što legitimnim može naškoditi.
Nažalost, nelegitimni i nametnuti vrlo često se ponašaju upravo kao i legitimni što ponekad posluži kao dobra argumentacija za ono što legitimni upravo i žele, a to je gnušanje, osuda i stvaranje animoziteta kod javnosti.
Na kraju krajeva javnost je ta koja na izborima nagrađuje, ali i kažnjava.
Stoga, argumenti i dokazi za tužilaštva i sudove nisu interesantna i time se uglavnom ne bave.
Zarad otrježnjenja ne bi bilo loše kada bi jedan turistički autobus, pun nelegitimnih posjetio Rijeku, do jučer bastion ljevice u Republici Hrvatskoj pa da zajedno pogledaju u kuglu zvanu “riječka sudbina”, možda tako vide i svoj izborni rezultat 2026.godine.
Možda im ta ekskurzija pomogne u otriježnjenju jer budućnost Bosne i Hercegovine nije u torovima.
