Posljednja raspodjela “političkog plijena” u smislu preuzimanja upravljačkih struktura u javnim preduzećima i ustanovama (agencije, zavodi, uprave i slično), ukazuju da je politička raspodjela plijena bila isključivi motiv, a da su u cijelosti zanemareni temeljni principi vladavine prava, te neovisnosti organa u odlučivanju. To ima direktnu refleksiju na zaštitu ljudskih prava građana i ostvarivanje njihovih prava u skladu sa članom II/2. Ustava BiH, odnosno principa nepristrasnosti u odlučivanju i pravu na djelotvoran pravni lijek iz člana 6. stav 1. u vezi sa članom 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Najdrastičniji primjer u tom smislu jeste činjenice da su pozicije upravljačkih struktura u Agenciji za državnu službu Federacije BiH i Odbora za žalbe Federacije BiH, u “trojanskoj” raspodjeli vlasti pripale političkom subjektu Narod i pravda.
Naime, Odbor državne službe za žalbe Federacije BiH, na osnovu člana 65. Zakona o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine, ima drugostepenu nadležnost u odnosu na odluke koje u postupku zapošljavanja donosi Agencija za državnu službu Federacije BiH.
Već sama činjenica da rukovodioci oba organa dolaze iz istog političkog subjekta, odnosno da su izbor istog, ukazuje da bi u postupku odlučivanja po žalbama Agencije, bilo prekršeno pravo na nepristran sud u smislu člana 6. stav 1. citirane Konvencije, a s tim u vezi i suština prava na djelotvoran pravni lijek.
Na zaključak u tom smislu van svake sumnje ukazuju i stavovi Europskog suda za ljudska prava, odnosno subjektivni, a posebno objektivni test nepristranosti koje je taj sud razvio sa ciljem ispitivanja da li je povrijeđeno pravo na nepristran sud u smislu člana 6. stav 1. Konvencije.
Kada se imaju u vidu stajališta iznesena u presudama Morel protiv Francuske od 6. juna 2000. godine, Pescador Valero protiv Španije od 17. juna 2003. godine, Luka protiv Rumunije od 21. jula 2009.godine, Takav zaključak je nepobitan. A kada se na datu situaciju primjene i stajališta iz stanovišta koja je Europski sud za ljudska prava razvio u predmetu u Holm i Salaman protiv United Kingdom, Sigurdsson i Pullar protiv United Kingdom, a što je manifestno da bi i donosilac prvostepene i drugostepene odluke bili pod direktnom kontrolom istog političkog subjekta.
Navedeno je naročito bitno kada se ima u vidu da član 3. stav 1. Zakona o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine propisuje da se zapošljavanje, osim na javnom konkursu, zasniva i na profesionalnoj sposobnosti, dok bi u datim okolnostima stvarna i suštinska kontrola ostvarenja tih principa, izostala, čime bi se otvorio prostor za “nekontrolirano stranačko zapošljavanje”. Predsjednik NiP-a Elmedin Konaković tokom predizborne kampanje je stranačko zapošljavanje navodio kao jedan od problema protiv kojih će se boriti, a sve navedeno pokazuje suprotno.
Upravo preuzimanje kontrole nad ova dva subjekta ukazuje na osnovani bojazan da je kontrolu nad ovim subjektima NIP preuzeo kako bi na nivou državne službe bez stvarne i suštinske kontrole, mogao zapošljavati stranačke kadrove, te u narednom periodu stvarati armiju glasača.
To tim prije kada se ima u vidu da kod opisanog stanja stvari, u skladu sa objektivnim testom nepristranosti Europskog suda za ljudska prava, postoji opravdana sumnja da u tim postupcima zapošljavanja ne bi stvarno i suštinski mogli biti osigurani principi transparentnosti i zakonitosti u zapošljavanju u državnoj službi, odnosno da bi Odbor za žalbe bio samo figura, a ne suštinski prizivni organ.
Ovo je naročito bitno kada se ima u vidu i preuzimanje upravljačkih struktura u agencijama, upravama i drugo, protiv odluka rukovodilaca odlučuje Odbor za žalbe, a glede odluka koje bi bile donošene glede prava državnih službenika koji su imenovani za vrijeme ranije vlasti.
I u odnosu na takve postoji opravdana bojazan da bi postupak pred Odborom za žalbe bio tek “predstava”, a ne suštinsko ostvarenje prava na djelotvoran pravni lijek.
Sve navedeno ukazuje da je najavljena “borba protiv stranačkog zapošljavanja” zapravo bila krinka iza koje se krila promjena stranke koja će da zapošljava, a ne ukidanje ove anomalije u našem društvu.
