Ne! Nije odbijanje Izbornog zakona po volji HDZ-a šamar i poniženje međunarodnih diplomata od strane bošnjačkih političkih partija. Takvu tvrdnju iznose samo plaćeni HDZ-ovi politički analitičari svjesni da obrazi jedino bride Draganu Čoviću koji ne uspijeva da osigura vlastitu vladavinu mrskim mu komunističkim metodama. Čovićeva neskrivena ljubav prema Rusiji nam daje za pravo da se odlučno odbijanje legalizacije HDZ-ove potpune kontrole institucija u F BiH simbolički stavi u ravan Titovom NE Staljinu.
Te davne 1948. godine zapadnim liderima je trebalo vremena da shvate kako Tito nije njihov protivnik. Možda je to bilo i razumljivo zbog tadašnjeg odnosa snaga i manje sofisticirane razmjene obavještajnih podataka, ali danas je teško vjerovati da se može računati na naivnost Zapada, posebno nakon ruske agresije na Ukrajinu. Izborni zakon po mjeri HDZ-a ne bi promicao evropske vrijednosti, naprotiv pretvorio bi se u ubojito oružje Rusije na Balkanu koje bi verificirala EU i SAD.
Zato je odbijanje da se HDZ-u da snaga koju ne zaslužuje veliko NE snažnijem utjecaju Rusije u srcu Evrope. U trenutku kada je predsjednik SNSD-a Milorad Dodik zbog otvorene podrške Rusiji okrenuo EU protiv sebe „nositelji evropskih vrijednosti“ imali su obavezu preuzimanja odgovornosti za zaštitu ruskih interesa u BiH. U tom pogledu neophodno je bilo priču o Izbornom zakonu svesti samo na odgovornost SDA kako bi na snazi dobila Dodikova priča o „muslimanskim“ težnjama u BiH.
HDZ-u ne odgovara činjenica da su lažni demokratski performans raskrinkale građanske stranke koje se po potrebi etiketiraju dijametralno suprotno. Jednom su nasljednici Titove ideologije, drugi put su isključivo bošnjački politički faktor. Upravo te građanske stranke uz sve njihove mane su ključni problem težnjama nacionalističke i verbalno antikomunističke Hrvatske da „poguraju“ HDZ ka njegovom cilju. Nikome više nije tajna da su u Hrvatskoj veći problem od Rusa zagorski partizani.
O čemu se stvarno radi pokazuju burne rasprave u hrvatskom Parlamentu gdje se debata o Izbornom zakonu BiH ne smatra miješanjem u unutrašnje stvari susjedne zemlje. U toj raspravi su se čule kritike na račun visokog predstavnika Christiana Schmidta, ali i američkog ambasadora Michaela Murphya. Prvom se zamjera da daje vjetar u leđa politikama koje ne misle dobro Hrvatima, drugom da je stavio znak jednakosti između SDA i HDZ-a zbog propalih pregovora.
Niko od Hrvata pod ruskim uticajem nije svjesniji da se evropska diplomatija ne može svesti samo na nastojanja Angeline Eichhorst, direktorice pri Evropskoj službi za vanjske poslove da se oduži svojim sponzorima. Srećom interesni lobi stvoren kroz plinski i naftni trokut između Rusije, Mađarske i Hrvatske davno je otkriven.
Svima je jasno da je još samo HDZ-u stalo da u životu održi pregovore o Izbornom zakonu BiH. Bole njih poruke međunarodnih predstavnika da izbora mora biti. Čak ni Dodik nije toliko lud da po tom pitanju bode oči Zapadu. Pred građanskim strankama je i dalje težak put jer tek treba kapitalizirati bitku protiv neumskih pregovarača. Antifašizam je opet na cijeni, samo mu trebaju hrabri i mudri partizani, jer novi Staljin kuca na vrata Balkana piše nap.ba
