Gradonačelnik Vareša je Zdravko Marošević iz HDZ-a. Mandat dobije jer za njega glasaju ljudi svih nacionalnosti, vjernici i agnostici. SDA je ovdje osvojila puno više mandata od HDZ-a, ali njihov kandidat za gradonačelnika nije dobio povjerenje građana. U Varešu se glasa za čovjeka, tako i treba. Ipak, Marošević ne misli da je to recept za više nivoe vlasti, tamo kaže narodi biraju svoje predstavnike.
Bošnjaci rado glasaju za još jednog Hrvata, načelnika Prozor Rame Jozu Ivančevića koji nikada nije pripadao HDZ-u, a odvažio se reći ne i politici HDZ-a 1990 jer sve više liči na stranku od koje se odvojio. Ne podržava ni rad HNS-a jer ne želi da lider HDZ-a Dragan Čović određuje ko je katolik, ko je Hrvat. Kao i Marošević jeste za izmjenu Izbornog zakona, ali bitku za legitimnost ne svodi samo na odnos Hrvata i Bošnjaka. On smatra da treba prekinuti dominaciju nad Hrvatima i od manjine iz Hercegovine koju nikada nije bilo briga za Hrvate iz RS-a.
Ta hrvatska manjina iz Hercegovine skrivajući se iza nacionalnih interesa za sebe želi pozicije u F BiH i državnim institucijama. Ne zbog Hrvata, već novca i moći koju te pozicije donose. Njima je trn u oku aktuelni član Predsjedništva BiH Željko Komšić, također Hrvat kojeg Bošnjaci poštuju i za kojeg glasaju. Sigurno je da se i Komšiću može dosta toga prigovoriti, ali je isto sigurno da mu niko ne može prigovoriti korupciju. U tom pogledu i njegov DF je znatno drugačiji od većine stranaka koje su „okusile“ vlast.
Da DF ne želi nikoga majorizirati kako to vole govoriti iz HDZ – a, već da principijelno slijede svoju programsku orijentaciju građanske stranke pokazalo se ovih dana u TK. Tamo se DF prihvatanjem i postavljanjem na listu aktuelnog predsjednika Skupštine TK Žarka Vujovića za nosioca liste konkretnim činom suprotstavio nacionalističkom narativu po kojem ljudi druge vjere ne bi trebali nositi liste u sredini gdje su Bošnjaci većina. Žarko ne treba da ide u Banja Luku, ni u SNSD, ili SDS, treba da ostane u svojoj Tuzli jer je ona uvijek bila bosanska, kao što treba da bude svaki grad i svako selo, svaka rijeka i planina.
Potez DF-a je bio neophodan kako bi se sačuvala ideja i duh multikulturalnosti Tuzle kao jednog od primjera da je moguć zajednički život u BiH. Mjesta u vrhu liste DF-a za TK očekivano bilo je i za Hrvate, kao i u ministarstvima koja su pripala ovoj stranci. Da je po HDZ-ovom Srbi i Hrvati u Tuzli bi bili građani drugog reda. Naravno to bi bilo opravdanje za sve ono što HDZ radi u Hercegovini, ali i u RS-u kroz partnerstvo sa liderom SNSD-a Miloradom Dodikom. Tamo Hrvati imaju prava samo ako su u SNSD-u samo što se valjda preko entitetske linije biranje Hrvata glasovima Srba ne zove majorizacija. To je valjda pragmatizacija.
Budimo do kraja iskreni, ideja građanske BiH za koju postoji utemeljenje u presudama Suda za ljudska prava iz Strazbura ne oduševljava ni sve političke predstavnike Bošnjaka o čemu su javno govorili, posebno tokom pregovora oko Izbornog zakona. Kada bi Hrvati bolje sagledali cijelu situaciju shvatili bi da im to nisu istinski prijatelji. To su ljudi koji isključivo računaju na glasove Bošnjaka, pa je razumljivo da im Komšić i slični njemu smetaju. Oni su jednako protiv građanske BiH kao i HDZ, samo što njihov cilj nije isključivo dominacija na jednom dijelu teritorija. Iz toga proizilazi da unitarna BiH nije građanski, već nacionalistički projekat.
Zato se treba podsjetiti riječi Ive Andrića koji je još davno proročanski konstatovao da problem na ovim prostorima „nije odliv mozgova, već je problem ostanak idiota“. Samo njima nije jasno da ne bi trebalo biti važno slaviš li Božić, Bajram, ili Vaskrs. Jesi li Jovan, Luka, Mato, ili Muhamed. Nije bitno jesi li Hrvat, Srbin, Bošnjak, ili Rom, jer važno je samo da budeš čovjek. A kada si čovjek, vidjeli smo na početku priče, za tebe će glasati ljudi različitih vjeroispovijesti i uvjerenja. Naravno primjera ima još mnogo. Naprimjer Bošnjaci su svojim glasovima za načelnika općine Centar u Sarajevu izabrali Srđana Mandića, a činili su to i ranije.
Zato, nije problem BiH Željko Komšić, problem su loši ljudi i etnonacionalisti za koje ne glasa ni većina pripadnika njihovog naroda. Ipak, oni vladaju i odlučuju, jer većina šuti i ne glasa piše Patria
