Kolumne

Piše Dženana Karup – JE LI DODIKOVA POSJETA MOSKVI DESTABILIZACIJA EU: Ruski balkanski (š)pijun: “Za male pare ste se prodali, zlikovci!“

Koliko je (bez)značajno to što Dodik radi, i njegova posjeta Rusiji, potvrdit će svaka anketa provedena u Republici Srpskoj, ali i u Crnoj Gori, Srbiji, i srpskim zajednicama na Kosovu i Sjevernoj Makedoniji, gdje Dodik uživa ogromnu podršku, a njegovim izjavama se aplaudira. Dodikove poruke, brutalni napadi i vrijeđanja zapadnih lidera, dok ga Putin i najviši ruski zvaničnici u Moskvi dočekuju kao počasnog gosta, od njega na Balkanu prave srpskog heroja, a od Vučića žrtvu jer se Vučić, eto, pod pritiscima Zapada ne može tako otvoreno staviti na stranu Rusije. Niko ne pita zašto Dodik nije pod takvim pritiscima Zapada?

 

Simptomatično je koliku je pozornost ruskih medija u Srbiji dobila posjeta Milorada Dodika Ruskoj Federaciji. Uz brojne vijesti o tome koje se danima objavljuju na beogradskom Sputnjiku (ruska agencija koja se plaća direktno iz Kremlja), a koje su, najčešće se ne pozivajući na izvor, prenijeli mnogi portali u regionu, ova agencija je objavila i “ekskluzivan intervju“ s Dodikom: “O čemu sam pričao s Vladimirom Putinom“.

 

 

 

Piše: Dženana Karup Druško za Slobodnu Bosnu

Ako je velikoj Ruskoj Federaciji toliko bitna posjeta jednog malog političara s Balkana, koji čak nije ni državnik nego predsjednik jednog entiteta koji, koliko god se Dodik to trudio prikazati drugačije, nema apsolutno nikakve odlike države, onda je velika Rusija zaista u ozbiljnim problemima.

 

 

Najodaniji balkanski (š)pijun

Već prvi dan po dolasku u Rusiju Dodika je primio Nikolaj Patrušev, sekretar Savjeta bezbjednosti Ruske Federacije i jedan od ključnih arhitekata ruske sigurnosne politike, koji je zahvaljujući Dodiku na dolasku, naglasio da je “predsjednik Republike Srpske počasni gost 11. međunarodnog sastanka visokih predstavnika koji se bave pitanjima bezbjednosti“, te da “visoko cijenimo partnerstvo u duhu povjerenja koje je uspostavljeno između Rusije i Republike Srpske“. Poslije Patruševa uslijedio je sastanak s Putinom koji se, po onome što su mediji prenijeli, zahvalio Dodiku zbog prijateljskog stava Republike Srpske prema Rusiji.

 

Slične izjave tokom Dodikovog boravka u Rusiji davala je i Marija Zaharova, glasnogovornica ruskog ministarstva vanjskih poslova, ističući da iako Zapad “pribjegava i obmani i prijetnjama sankcijama“: “Saradnja Republike Srpske i Rusije sve više počinje da liči na strateško partnerstvo“, dok je u drugoj izjavi to proširila i na Srbiju tvrdeći da Zapad “neće spriječiti Rusiju, Srbiju i Republiku Srpsku da razvijaju uzajamno korisnu suradnju“, dovodeći to i u vezu s mirom i stabilnošću Balkana. A isti dan je izjavila i da “Zapad sprovodi etničko čišćenje Ukrajinaca na teritoriji Ukrajine“.

Dodik je na twiteru objavio i fotografiju sa Sergejom Lavrovom, ministrom vanjskih poslova Ruske Federacije, s kojim se sreo na “međunarodnom bezbjednosnom forumu u Moskvi“ na kome je govorio kao počasni gost, odmah iza Patruševa koji je otvorio Forum. Po Dodiku na Forumu su se “čuli stavovi predstavnika Kine, Rusije, Šangajske organizacije za bezbjednost, Južnoafričke Republike i drugih zemalja“. A na forumu su bili i Aleksandar Vulin, direktor Bezbedonosno-informativne agencije Srbije i Ivica Dačić, ministar spoljnih poslova Srbije (dok je Vučić u Beogradu razgovarao s američkim senatorima ponavljajući im ono što žele da čuju o evropskom opredjeljenju Srbije), kao i Ivan Stoilković, predsjednik Demokratske partije Srba Sjeverne Makedonije.

Zašto je pored svih ovih zvanica s Balkana (i svijeta), Dodik imao status počasnog gosta i zbog čega je posjeta Milorada Dodika, očito pomno isplanirana i unaprijed dugo najavljivana, u ovom trenutku toliko značajna ne samo za Dodika nego očito i za Rusiju?

Teško da i velika Rusija u svijetu može naći još jednog pojedinca kao što je Dodik koji je bez obzira na cijenu spreman izdati i prodati vlastitu državu, urušavati je na sve načine i na tacni isporučivati Kremlju, pogotovo kad je ta zemlja u zoni interesa Rusije. Bilo je još primjera lojalnosti Rusiji, pogotovo od njene agresije na Ukrajinu, ali ono što je Dodik tokom gostovanja u Rusiji govorio na Forumu i u medijima definitivna su potvrda da je on njihov najodaniji balkanski (š)pijun. I da ga nimalo nije briga što je on tek pijun koga Kremlj koristi za postizanje svojih ciljeva.

 

 

Srbi nisu Japanci

Dok su pojedini analitičari i mediji (oni neskloni Rusiji) minimizirali Dodikovo gostovanje u Rusiji, stavljajući akcenat na njegovu izjavu vezanu za cijenu plina (ismijavajući ga zbog toga jer “cijena ostaje ista“), te tvrdili kako ništa nije postigao odlaskom Putinu, proruski mediji su odradili savršen propagandni posao i teško da u ovom trenutku ima pojedinac na Zapadnom Balkanu koji ne zna da je Dodik bio u Rusiji, i da je po ko zna koji put pljuvao po Bosni i Hercegovini, napadao NATO i veličao Rusiju i Srbe.

Koliko je (bez)značajno to što Dodik radi, i njegova posjeta Rusiji, potvrdit će svaka anketa provedena u Republici Srpskoj, ali i u Crnoj Gori, Srbiji, i srpskim zajednicama na Kosovu i Sjevernoj Makedoniji, gdje Dodik uživa ogromnu podršku, a njegovim izjavama se aplaudira. Dodikove poruke, brutalni napadi i vrijeđanja zapadnih lidera, dok ga Putin i najviši ruski zvaničnici u Moskvi dočekuju kao počasnog gosta, od njega na Balkanu prave heroja, a od Vučića žrtvu jer se Vučić, eto, pod pritiscima Zapada ne može baš tako otvoreno staviti na stranu Rusije, što, je li, želi svaki Srbin na Balkanu. Niko ne pita zašto Dodik nije pod takvim pritiscima zbog čega to što on radi, uz izostanak bilo kakve ozbiljne reakcije Zapada, u javnosti još više dobiva na težini.

Šta (nam) je Dodik poručio iz Rusije? Da se sprema novi svjetski poredak u kome će Rusija biti jedan od glavnih, ako ne i glavni igrač, i da će u tom novom svijetu Republika Srpska imati obezbjeđeno  dobro mjesto. Poruke su to koje dugo slušamo i od Putina, Lavrova, Petruševa, koje su ugrađene i u ruske dokumente o spoljnoj i sigurnosnoj politici, a Dodik nam je već ranije najavio da su oni spremili sve potrebne dokumente samo čekaju da se stvari još malo poredaju na svjetskoj sceni i oni će proglasiti samostalnost Republike Srpske.

Važan dio Dodikovog nastupa na Forumu, ali i u brojnim izjavama za medije, pa tako i u “ekskluzivnom intervjuu“ Sputniku posvećen je intervenciji NATO-a u BiH i Srbiji. Naglašavajući da Srbi neće u NATO jer ih je bombardirao, Dodik je žestoko napao Alijansu: “Oni su tukli i naše pokoljenje koje nije ni bilo rođeno (bacajući osiromašeni uranijum). Mi smo takav narod i imamo takav karakter i ne možemo da prihvatimo one koji su nas bombardovali i tukli. Nismo mi Japanci. (…) NATO se vježbao nad Srbima. I u Republici Srpskoj kad nas je bombardovao, i u Srbiji, kad je razbio jednu zemlju bez suverenih odluka Savjeta bezbjednosti. (…) I šta da mi kažemo, dobro, evo, nema veze što su nas ubijali? Ima veze! Itekako ima veze. Ne volimo vas zato što ste nas ubijali! A mi vama ništa nismo uradili!“

Pandorina kutija

Krajem prošle godine Sergej Lavrov je, govoreći o evropskoj bezbjednosti, izjavio je da je NATO bombardiranjem Savezne Republike Jugoslavije otvorio Pandorinu kutiju i zgazio međunarodno pravo. Ovo nije bilo prvi put da neko od ruskih zvaničnika kao argument Ruske Federacije da napadne suverenu državu Ukrajinu poteže NATO-ovu humanitarnu intervenciju iz 1999. Vladimir Putin je nakon aneksije Krima 2014. koristio primjer jugoslavenskih republika i Kosova, odnosno raspad Jugoslavije 90-tih i “invaziju na suverenu evropsku zemlju“, kako bi opravdavao svoje poteze i rusku politiku. Taj argument je potegnuo i nekoliko dana prije ruske invazije na Ukrajinu, a nakon sastanka s njemačkim kancelarom Olafom Šolcom, kada je Putin izjavio: “Što se tiče rata u Evropi, njemački kancelar je rekao da ljudi njegove generacije, a ja pripadam njima, teško da mogu da zamisle bilo kakav rat u Evropi. To se odnosi na situaciju oko Ukrajine. Ali mi smo bili svjedoci rata u Evropi koji je upravo NATO blok pokrenuo protiv Jugoslavije. To je bila velika vojna operacija uz bombardovanje jedne od evropskih prijestolnica Beograda. Desilo se bez dozvole Vijeća sigurnosti UN-a. Ovo je veoma loš primjer, ali je bio.”

Rusko-srpska teorija zavjere po kojoj je NATO bez ikakvog razloga intervenirao protiv Srba u Bosni i Hercegovini i tadašnjoj Saveznoj Republici Jugoslaviji, ne samo da je postala zvanični narativ u Srbiji ali i drugim srpskim zajednicama na Balkanu, nego je očito i jedna od ključnih dezinformacija na kojoj Rusija gradi svoje tvrdnje o ugroženosti međunarodnog prava i međunarodnog poretka zbog poteza – Zapada, zbog čega su oni morali reagirati u Ukrajini i zbog čega su prisutni i na Balkanu.

Činjenica je da su se međunarodni poredak i međunarodno pravo lomili preko Balkana raspadom Jugoslavije i ratovima koji su uslijedili, ali je i činjenica da je za to najodgovornija Srbija koja i danas ima loše odnose sa svim susjedima jer insistira da Srbi u svim državama, nastalim raspadom SFRJ imaju najveća moguća prava i na račun drugih, čak i kad su manjine.

Međunarodni sudovi su na osnovu brojnih dokaza, vještačenja eksperata iz cijelog svijeta, hiljada svjedočenja presudili šta se dešavalo na prostoru nekadašnje Jugoslavije i kakva je u tome bila uloga Srbije. Zbog stravičnih zločina nad Bošnjacima i Hrvatima u BiH, kakve Evropa nije vidjela od II svjetskog rata, NATO je intervenirao po srpskim položajima. Zbog stravičnih zločina Srba na Albancima Kosova NATO je intervenirao bombardirajući i Srbiju.

 

Međunarodni sud pravde je presudio da su za genocid u Srebrenici krivi vojska i policija Republike Srpske, a Srbija je proglašena krivom jer nije spriječila te zločine, što je prva takva presuda u historiji. MKSJ je presudio najstravičnije zločine koje poznaje međunarodno humanitarno pravo protiv zvaničnika politike, vojske i policije Republike Srpske. I sve te presude negiraju Republika Srpska, Srbija i Ruska Federacija, urušavajući time međunarodno pravo, a koristeći pravo veta u Vijeću sigurnosti i PIC-u Rusija upravo preko Bosne i Hercegovine, već dugo narušava i međunarodni poredak izgrađen na međunarodnom pravu. U Ukrajini je to samo nastavljeno.

 

 

Šta se dešava na Zapadnom Balkanu?

No, Dodik je poručio da “njih Srbe“ upravo privlači “ova i ovakva Rusija“ naglašavajući da Rusija nikoga nije okupirala, jer ona svakom narodu garantira očuvanje identiteta, a Ukrajinu je napala jer je “prirodno morala da reaguje i da brani svoje ljude“ nakon što je “ukrajinski predsjednik Vladimir Zelenski pristao da bude antirus koji dovlači NATO na granicu s Rusijom. To je njegov izbor i zbog toga njegov narod pati. A to nije zato što hoće predsjednik Vladimir Putin. Niko nije htio da sluša kad je on govorio da se ne približavaju ruskim granicama. Međutim, zna se šta hoće Zapad – hoće prirodne resurse Ruske Federacije. To je pokušao i preko Napoleona i preko Hitlera.“

Za svoje “nastupe“, i uručivanje ordena Putinu, Dodik je dobio uvjeravanja da se cijene gasa neće mijenjati, Rusija je, što je po njemu posebno važno, garant Dejtonskog sporazuma i ima uticaj u UN-u, zatim dogovor o gradnji rusko-srpskog pravoslavnog centra, i uvjeravanja da je odnos Republike Srpske i Rusije strateškog karaktera što mu je Patrušev nekoliko puta pomenuo.

Nakon ove posjete Rusiji nema nikakvih sumnji da je Dodik najistureniji igrač ruske politike na Balkanu koji dezinformacijama, polu informacijama pa čak i lažima obmanjuje veliki dio javnosti. S obzirom na podršku koju ima, pozicije koje zauzima i politički uticaj koji ostvaruje preko SNSD-a, jasno je da je Dodik najveća sigurnosna prijetnja u Bosni i Hercegovini, ali i jedna od većih sigurnosnih prijetnji na Zapadnom Balkanu, a time, uz Putina, i Evropi.

No, s obzirom da Dodik otvoreno priprema i šalje pune autobuse na miting koji Vučić organizira u Srbiji, na pune autobuse koji su iz Republike Srpske išli kao podrška litijama i rušenju vlasti Mila Đukanovića, na otvorenu podršku koju daje Srbima na Kosovu, a da istovremeno Zapad ocjenjuje pozitivnim promjene u Crnoj Gori i daje punu podršku novoj vlasti, da insistira na formiranju zajednice srpskih općina na Kosovu, i da je zažmirio na dokaze o falsifikovanim listićima na izborima u BiH zahvaljujući čemu je Dodik ponovo na čelu Republike Srpske…, s pravom se nameće pitanje: šta se dešava na Zapadnom Balkanu?

Podrivanje Evropske unije

Dodikova posjeta Moskvi se u kuloarima određenih evropskih zvaničnika definira kao pokušaj dodatne podjele unutar Evropske unije zbog čega smatraju da ako Dodik “preživi“ ovu posjetu da onda politike Mađarske, Grčke, te desnih političkih frakcija u Njemačkoj, Francuskoj i drugdje u Evropi, imaju otvoren put za nastavak sabotaža evropskih sankcija, ali i podršku Rusiji. Oni koji štite Dodika, rade protiv Evropske unije, njihov je zaključak.

Nakon ruske agresije na Ukrajinu Evropska unija, sa saveznicima, pokazala je svoju složnost i moć uvođenjem sankcija, ali i kažnjavanjem ruskih tajkuna kojima je zaplijenjena imovina širom Evrope, a oni protjerivani iz vlastitih kuća. Nesumnjivo da su oni bili višestruko finansijski jači i politički moćniji od jednog Dodika, ali su u u ovom sukobu izgubili. Na meti sankcija i osuda našli su se i oni koji su se usudili i indireknto podržati Putina, ali ne i Dodik (i Vučić).

Ako imamo na umu upozorenja američkih analitičarima, na čelu s Bugajskim, na trenutnu politiku SAD-a prema Zapadnom Balkanu koji se interesno raspoređuje između Srbije, Albanije i Hrvatske, onda ova Dodikova posjeta Ruskoj Federaciji nije slučajna, a očigledno neće biti ni posljednja. Sasvim je jasno da će Bošnjaci, Crnogorci, Makedonci, ali i Kosovari – najodaniji američki prijatelji na Balkanu, morati uložiti neviđene institucionalne i međunarodne napore da bi se sačuvala Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Sjeverna Makedonija i nezavisno Kosovo. Rezolucija o podršci BiH od 59 islamskih država, na čelu sa Turskom i Saudijskom Arabiji iz marta ove godine očigledna je promjena kursa islamskih država.

 

Rušenje demokratskih vrijednosti na Zapadnom Balkanu, na kojima počiva međunarodni poredak ali i Ujedinjene nacije kao njegov zaštitnik, vjetar je u leđa ne samo Putinu, nego i svima drugima koji misle da se politikom krvi i tla mogu rješavati međudržavni problemi. Zapadni Balkan, okupacija Krima a onda i ruska agresija na Ukrajinu, ako smo već zaboravili iskustva II svjetskog rata, moraju biti lekcije iz kojih će se učiti, lekcije iz kojih je jasno da svaki ustupak autokratima i onima koji se za svoja prava bore ugrožavanjem drugih, koji svoje velikodržavne ambicije rješavaju ne demokratskim razvojem i ekonomskim jačanjem svojih zemalja nego pretendovanjem na tuđe teritorije, agresijom na susjede i uskraćivanjem prava svakoj zemlji da sama odlučuje o svojoj sudbini. U suprotnom svjedočit ćemo novom svjetskom poretku, poretku koji nikome od nas, ali ni Evropi neće donijeti ništa dobro. Nadu daje jedinstvo oko podrške Ukrajini, ali samo ukoliko ono istraje do kraja i ukoliko se bude odnosilo i na druge. Popuštanje Putinu na Zapadnom Balkanu a sankcije zbog Ukrajine pokazuju slabost Zapada koju Putin savršeno koristi. I Evropi i nama trebaju jaki lideri, ne samo u stavovima, nego lideri koji će Putinu i njegovim satelitima reći odlučno: ne.

 

Tekst je nastao u okviru SMART Balkan projekta čiji je pokrovitelj ambasada Norveške u BiH.

Na vrh