Svjedoci smo svkodnevnog povećanja cijena životnih namirnica, što u mnogome utiče na ionako nizak životni standard građana Bosne i Hercegovine. Dok se političari svađaju i bore da na narednim izborima zadrže postojeće pozicije u vlasti, građani muku muče kako da prežive ovo turobno vrijeme.
Cijene mlijeka su već prešle dvije marke u pojedinim prodajnim objektima, dok se otkupna cijena mlijeka kreće od 0,65 do 0,75 KM u Republici Srpskoj, dok je u Federaciji od 0,68 do 0,70 KM i ona je stvar dogovora proizvođača i otkupljivača. Poticaj po litru proizvedenog mlijeka je u Republici Srpskoj 0,25 KM, dok je u Federaciji od 0,27 KM za fizičke osobe i 0,29 KM za poljoprivredne obrte i pravne osobe, što nikako ne pokriva troškove proivodnje domaćeg mlijeka.
Iz gore navedenog vidljivo je da je što hitnije potrebno formirati ministarstvo poljoprivrede na državnom nivou (bez obzira na politička protivljenja iz RS-a) obzirom da ukoliko želimo zaštititi domaću proizvodnju mlijeka to se može postići samo jedinstvenim mjerama na području cijele države, koje bi imale za cilj zaštitu domaće proizvodnje mlijeka.
Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva izašlo je sa podacima iz Registra poljoprivrednih gazdinstava da je zabilježen rast proizvodnje mlijeka u Federaciji BiH u posljednje tri godine. Tako je u 2019. godini proizvedeno 127,9 miliona litara, 2020. godine 135,4 miliona litara, a 2021. godine 140,9 miliona litara mlijeka. Takođe je povećan broj grla u sistemu proizvodnje mlijeka u FBiH za 1.514 grla u 2021. godini, a čiju nabavku je podržalo Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva kroz kapitalne investicije.
Ono što je u ovom trenutku vidljivo da se u svojim predizbornim programima političke starnke u BiH najmanje bave poljoprivredom, što u mnogome doprinosi gašenju proizvodnih pogona iz ove oblasti i odlasku maldih iz zemlje. Nebriga države, divljanje cijena goriva, stočne hrane, nelegalna konkurencija sa uvoznim lobijima, doveli su do gašenja domaćih farmi koje su bile stub opstanka našeg društva u neka bolja vemena.
Ukoliko država (entiteti) stvarno žele pomoći domaće proizvođače mlijeka, ali i druge poljoprivredne proizvođače, pod hitno se moraju donijeti mjere koje će pomoći da proizvođači što bezbolnije prođu kroz ovu tešku krizu. To se prije svega odnosi na zaštiti proizvođača tj. podizanju otkupne cijene mlijeka na 1,00 KM, uz zadržavanje već pomenute subvencije, kao i odricanje države od određenih nameta za prerađivače mlijeka što u konačnici znači bolje uslove za proizvođače. Ukoliko želimo piti zdravo domaće mlijeko, proizvedeno na našim predivnim pašnajcima, red je da se država potrudi i zaštiti svoje građane.
