Neki dan sam napisala jedan kratki post o poremećaju ličnosti, a taj post je prenijela stranica “PsihOkret”.
Post je izazvao reakcije onih koji su pročitali, ali neki ljudi nisu upućeni u poremećaje ličnosti, pa iz neznanja pišu kojekakve komentare.
Evo tog posta:
Nedavno sam gledala drugi i treći dio filma “50 nijansi sive”.
Ništa posebno se nema reći za jedan tipični holivudski film. Nudi ono, što i svaka romantična priča, a to je da će se muškarac promijeniti, zaljubiti se i prihvatiti ženu takvu kakva jeste, pa makar ona bila i prostitutka, kao Julija Roberts u filmu “Zgodna žena”.
I baš tu počinje najveća nesreća današnjih veza.
Muškarac u filmu “50 nijansi sive” je sadista, a sadisti imaju veliku potrebu za povređivanjem drugih. Oni uživaju u boli drugih ljudi.
Njihova glavna crta je narcisoidnost, dobri su glumci, lažno se zanimaju se za drugu osobu, posebno ako je osoba emotivno slaba.
Kako stare, njihove karakterne crte sve više dolaze do izražaja i veoma je teško (da ne kažem da je nemoguće) da se promijene.
Nesreća je u tome što ovaj film prikazuje transformaciju i potpunu promjenu takvog muškarca, koji se na kraju pretvara u divnog i porodičnog muža i oca.
On se mijenja zbog ljubavi žene.
Ove filmove i gledaju uglavnom žene i kada uđu u odnos sa muškarcem koji je poremećaj ličnosti, smatraju da će ga njihova (njena) ljubav promijeniti i ona čini sve da se on promijeni.
Ali, on se neće promijeniti. Nije moguće da se promijeni.
Jedna moja klijentica, koja je bila u braku sa sadistom kaže:
“Kada sam krenula na vjenčanje, iz auta mi je pogled pao na bilbord, a tamo je velikim slovima pisalo: OČEKUJ NEOČEKIVANO.
Ni sanjala nisam koliko to ‘NEOČEKIVANO ‘ zaista može biti neočekivano.”
Na Klinici za psihijatriju sam provela 25 godina i svakodnevno se susretala sa pacijentima koji imaju neki poremećaj lličnosti. Često, iz samog pogleda na lice takvih ljudi, mogu prepoznati da se radi o poremećaju ličnosti.
Jedan od komentara na moj post, glasio je:
Post je poprilicno jednostran i jos vise tabuizira problematiku ljudi sa dijagnozom poremecaja licnosti koja je svakako jedan ogroman kontinuum i od tacke A do tacke B ima bezbroj nijansi.
Shvatam dio o problematici zelje da se neko promijeni zbog nas i slijepom vjerovanju u to, ali izmedju ostalog poruka posta je i “ako naidjes na muskarca sa dijagnozom poremecaja licnosti, bjezi glavom bez obzira i ne osvrci se, jer se on ne moze promijeniti i nema mu pomoci”. Mislim da to bas i nije ohrabrujuce za ljude da potraze pomoc i upute se na psihoterapiju. A i izostavlja jednu veliku bitnu stvar – da i ti ljudi itekako pate (osim mozda u par slucajeva gdje je patologija u ekstremu).
Ono što autorica ovog komentara ne zna, jeste činjenica koja kaže da ljudi koji imaju poremećaj ličnosti nisu bolesni, ali zbog svojih izraženih karakternih crta stvaraju bolesne odnose.
Dakle, iako se koristi termin poremećaj ličnosti, radi se o karakternoj crti koja je veoma naglašena osobina nečije ličnosti. Može se definisati i kao skup trajnih obrazaca ponašanja, mišljenja i doživljaja, kao i obrazaca ponašanja u odnosima s drugim osobama.
Ovo su glavne vrste poremećaja ličnosti
Narcistički poremećaj ličnosti – njegovi obrasci ponašanja su grandiozan self, potreba za divljenjem i aplaudiranjem ali i nedostatak empatije.
Histrioni poremećaj ličnosti voli drame, te ima pretjerane emocionalne iskaze. Želi pažnju drugih ljudi.
Opsesivno-kompulzivni poremećaj ličnosti kruto se pridržava određenih pravila, perfekcionista je i ima potrebu za kontrolom. (Treba ga razlikovati od opsesivno – kompulzivnog poremećaja.)
Granični poremećaj ličnosti (border – line) – karakterišu ih ustaljeni obrasci nestabilnih odnosa, kako sa samima sobom, tako i sa drugim ljudima. Emocionalno su nestabilni, a ta nestabilnost ih dovodi do impusivnosti, raznih ekscesa i samopovređivanja.
Izbjegavajući poremećaj ličnosti – imaju stalan osjećaj neadekvatnosti, osjetljivi su na tuđe procjene i imaju problem u socijalnim relacijama.
Paranoidni – karakteriše ga stalna sumnja u druge ljude, iracionalan strah i interpretira tuđe nakane kao zlonamjerne.
Shizoidni – ima manjak interesa za druge ljude, emocionalna ekspresija izuzetno je ograničena. (Nije isto što i shizofrenija.)
Shizotipni – karakteriše ga ekstremna neugodnost u socijalnim relacijama, često udruženim s izrazito čudnim i iskrivljenim obrascima mišljenja i percepcije.
Ovisni poremećaj ima stalnu potrebu za drugima, pasivan je i sklon ovisničkom ponašanju o drugim ljudima.
Asocijalni – često prisutan obrazac nepoštovanja drugih, kršenje pravila drugih i manjak empatije.
Miješani poremećaj ličnosti su oni poremećaji koji djelimično ili u potpunosti zadoovoljavaju kriterije nekoliko poremećaja ličnosti istovremeno.
Liječenje
Veliki broj ljudi koji pati od nekog poremećaja ličnosti nema mogućnost da spozna da nešto s njima nije u redu, te je stoga liječenje veoma teško, ako ne i nemoguće. Oni ne uočavaju svoje stanje kao nešto što treba liječiti.
Vrlo rijetko dolaze na psihoterapiju, a ukoliko se i jave, dođu jer imaju neki drugi problem.
Liječenje često uključuje istovremeno grupnu i individualnu psihoterapiju, ali i redovne odlaske kod psihijatra.
- za više tekstova, savjeta, pitanja i odgovora posjetite … https://psihoterapijatuzla.com/
O autorici:
Dr. sc. Vahida Djedović, psihoterapeutkinja sa dvadestogodišnjim iskustvom u radu s klničkim pacijentima. Obrazovala se na Institutu za grupnu analizu na Klinici za psihollošku medicinu, pri Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Doktorirala je na odnosu kreativnosti i emocija, sa posebnim akcentom na sreći, nadi i optimizmu. Ima vlastito savjetovalište.
