Neki partneri trebaju dokaz da su voljeni, pa kod druge strane namjerno izazivaju osjećaj ljubomore. Ipak, trebali bismo naučiti razlikovati ljubomoru i zavist, jer zavist se odigrava između dvije osobe.
Kod zavisti, jedna osoba želi ono što ima druga, a ljubomora je uvijek odnos između tri osobe.
Kao skoro prirodno stanje, ljubomora se javlja u ranom djetinjstvu. Djeca su zavisna od roditelja pa negativno reaguju kada roditelji pokazuju naklonost prema drugim osobama, a najčešće su to braća i sestre.
Ako roditelji favorizuju jedno dijete u odnosu na drugo, djeca gube osjećaj sigurnosti prema bliskim osobama, odnosno prema roditeljima, a ova nesigurnost se kasnije prenese i u odnose sa drugim važnim ljudima.
Dokaz za ljubav
Nedavno je, preko mog websit-a došla poruka sa sljedećim sadržajem:
Poštovana doktorice, imam problem koji ne znam riješiti. Naime, sa momkom sam u vezi nešto više od dvije godine i, manje-više, sve je bilo u redu do prije nekoliko mjeseci. Počeo je da umišlja da ga ne volim dovoljno, a kao dokaz navodi moje odsustvo ljubomore.
Da stvar bude gora, a da bi nešto dokazao, namjerno je počeo da me pravi ljubomornom. Preda mnom koketira sa konobaricama, djevojkama koje se nađu u našoj blizini, pa čak i sa nekim mojim prijateljicama.
Govorila sam mu da prestane i da to nije fer, ali on nastavlja. Šta mi savjetuješ? Da pokažem ljubomoru, iako mi je zaista krivo što se tako ponaša ili da ignorišem u nadi da će ga takvo ponašanje proći.
Volim ga i ne želim da nam se veza završi.
Da li je jubomora dokaz ljubavi?
Mnogi ljudi današnjice smatraju da je ljubomora u koaliciji sa ljubavlju i da jedno bez drugog ne mogu. Ljubomoru poistovjećuju sa ljubavlju.
Muškarac iz priče testira svoju djevojku i za njega bi njena ljubomora bila sama potvrda ljubavi koju osjeća prema njemu. Dakle, on želi dokaz da ga njegova djevojka voli. A ako mu treba dokaz, znači da ne vjeruje u njenu ljubav.
Ova djevojka kaže da joj nije problem reći mu i pokazati koliko ga voli.
I pored toga, on joj, svejedno, ne vjeruje. Rekla bih da izazivanje ljubomore ima neki cilj, a u razgovoru sa njom, zaključila sam da njen momak ima nedovoljno dobru sliku o sebi i nerazvijeno samopoštovanje i samopouzdanje, pa iz nekog razloga, takvim svojim postupcima, kažnjava i svoju djevvojku.
S druge strane, ono što njen momak ne razumije, jeste činjenica koja kaže da on, takvim svojim ponašanjem ne izaziva ljubomoru, nego pokazuje nepoštovanje.
A poštovanje je, pored ljubavi i povjerenja, ključna odrednica za stabilnu i funkcionalnu vezu. Međutim, teško je poštovati druge, ako ne poštujemo sami sebe, a ovaj momak očigledno ima s poštovanjem prema samome sebi.
. Ono što savjetujem u ovakvim sirtuacijama, a savjetovala sam i ovoj djevojci, jeste otvoren razgovor.
Još sam joj rekla da tačno kaže kako se osjeća dok on flertuje s drugim djevojkama, npr:
Dok ti dijeliš drugima komplimente, ja ne osjećam ljubomoru, nego osjećam tugu zato što to radiš preda mnom. Tako osjećam da me ne poštuješ, a ako me ne poštuješ, onda ti nisam važna. S druge strane, da to radiš kad ja nisam tu, opet mi ne bi bilo drago, jer bih sumnjala da nešto nije u redu s nama, ako ti je potrebna pažnja drugih djevojaka.
Kroz otvoren razgovor se puno toga otkrije, a otkrit će se i njegovi razlozi za takve postupke. Očito je da postoji problem, ali ako ne može sam riješiti problem, onda se preporučuje psihoterapija.
Nedovoljno samopoštovanje i samopouzdanje često je uzrok ovakvih problema, pa se preporučuje osobama da rade na sebi, na svojim vrijednostima, ograničavajućim uvjerenjima i neprijatnim emocijama.
Zapravo, treba naučiti poštovati sebe i vjerovati u svoje sposobnosti kako bi se i drugi ljudi tako odnosili prema nama. Osim toga treba znati i zapamtiti jednu stvar:
Ljubomora nije znak ni dokaz ljubavi. Ljubomora je znak slabosti
- za više tekstova, savjeta, pitanja i odgovora posjetite … https://psihoterapijatuzla.com/
O autorici:
Dr. sc. Vahida Djedović, psihoterapeutkinja sa dvadestogodišnjim iskustvom u radu s klničkim pacijentima. Obrazovala se na Institutu za grupnu analizu na Klinici za psihollošku medicinu, pri Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Doktorirala je na odnosu kreativnosti i emocija, sa posebnim akcentom na sreći, nadi i optimizmu. Ima vlastito savjetovalište.
