Kažu da fatalna žena, (kobna žena), svojom ljepotom, ili svojim zavodničkim umijećem, izaziva nesavladivu strast i žudnju kod muškaraca, dovodeći ga tako u opasne situacije.
U prošlosti su se ovakve žene dovodile u vezu sa natprirodnim sposobnostima i njihova zavodljivost se tumačila magijom ili zlim silama. Takvo shvatanje je svoj izraz pronašao i u vamp ženi, čija karakteristika je, najčešće bila bezobzirnost i spremnost da žrtve „isisavaju“ poput vampira. Danas često možemo čuti da mu je „napravila sihire“.
Međutim, kako ćemo vidjeti u sljedećoj priči, fatalna žena je, često, žrtva vlastite strasti. Njena narav se ne uklapa u njen izgled, inteligentna je i emocionalno hladna, vrlo vješta manipulatorka, upitnog morala i ima veliku želju da vlada. Njena zvijezda vodilja je moć.
Nije bila osobito lijepa,
što bi rek’o Oliver, i ni po čemu se nije razlikovla od većine ostalih djevojaka. Prosječne ljepote i natprosječne inteligencije, došla je na psihoterapiju jer je imala problem sa šefom. Nisu se razumjeli i ona je htjela da zna kako da to riješi.
Sa 23 godine bila je doktorica medicine,
a sa 28, bila je najmlađa anesteziologinja u kliničkom centru. Imala je svoj stan, svoje auto, finansijski neovisna i sve se činilo kao da živi jedan dobar život. Imala je momka, već tri godine su bili u vezi, ali ona je smatrala da on previše naginje patrijarhatu. Ona ne želi da rađa djecu i da vrijeme provodi uz šporet. Nalazila se pred odbranom svoje doktorske disertacije i sva je bila od karijere.
Kako se broj naših susreta povećavao, tako sam saznavala pojedinosti o njoj. Skupljala je maske, a najviše je imala venecijanskih. Voljela je sex pod maskom. Bila je izuzetno strastvena, pogotovo u sexu, a emotivno daleka. Od svoje sedamnaeste godine, od kako je stupila u vezu prvi put, nikad nije bila sama. Uvijek bi prekidala vezu kada bi imala nekog drugog. Ali, ono što je najzanimljivije od svega jeste to što nikad, ni nakon jedanaeset godina, nije pustila svog prvog, niti bilo kojeg drugog bivšeg momka. Ostajala je s njima u kontaktu:
„Volim da vidim da li me se sjećaju i jesu li me preboljeli. Zamislite, ni jedan me još nije prežalio. Jedan se razveo zbog mene, jedan je pokušao da se ubije, a jedan je htio ubiti.“
Dok je govorila, njene oči su iskrile čudnim sjajem. Osjećao se trijumf u njenom glasu i kada sam rekla ono o čemu sam razmišljala, rekla je da voli da pate za njom i da ostavlja ožiljke na njihovim srcima.
Njen glavni probem
je bio autoritet i problem moći, a i njen izbor zanimanja puno govori o tome. Anesteziolog je jedino zanimanje koje ima kontrolu nad ljudskim životom, kad su ovi na operacionom stolu. Nije podnosila šefovanje, a glavni razlog nesuglasica sa njenim šefom bio je taj što ovaj nije padao pod njenu manipulaciju. Nije nasjedao na njen šarm. Bila je toliko vješta manipulatorka da je i mene uspjela obrlatiti. Anestezirala je i bez anestezije. Seanse je zakazivala onda kada njoj paše, ili bi naknadno javljala telefonom. Pristajala sam na takve opcije, jer, zaista bila je puno zauzeta. Često dežurna, katkad i neplanirano. Operacije, također nije mogla planirati. Kada je zadnji put rekla da će se javiti za sljedeću seansu, rekla sam da ćemo danas zakazati i da imam termin u četvrtak u pet. Rekla je da možda neće stići. Naravno, nije stigla. Javila se dva dana ranije i rekla da ima operaciju. Ipak, uspjele smo napraviti kompromis.
Ali, ja sam
u rukama imala važan instrument uz pomoć kojeg sam zasvirala muziku koja nije bila mila njenom uhu. Venecijanske maske. Zahvaljujući njima, otkrila je svoj glavni problem: skrivanje svoga pravog JA, a njeno pravo JA bilo je prilično zlo. I tada smo krenule da radimo psihoterapiju.
Naime,
venecijanske maske su imale nekoliko namjena: ili su sakrivale lice dužnika koji nisu vratili dug ili su se sakrivali od supružnika svojih ljubavnika ili su ih nosili u kockarnicama, sve dok se, 1458. nisu potpuno zabranile, jer skrivaju nemoral. Razloga za nošenje maski je bilo mnogo, a moja klijentica je imala po malo, od svakog razloga.
Njen otac je imao ljubavnicu,
usput, bio je kockar i prokockao sve što su imali. Sa pet godina, majka je napustila oca, a ona je ostala živjeti sa roditeljima svog oca, koji su se često svađali. Od malih nogu je naučila da ljubav boli. Često je svoj novac davala ocu kojeg je mnogo voljela, a kasnije je shvatila da on nije bio pretjerano vezan za nju i da ju je koristio za svoja ostvarenja. Sa dvanaest godina naučila je da kocka, a imala je vrlo živopisne opise svojih kockarskih poduhvata. Ponekad sam imala utisak da sjedim s njom za zadimljenim kocarskim stolom, prekrivenim zelenom čohom, dok se otvaraju novi špilovi karata i šušte papirnati novci kroz prste, požutjele od duhana. Otac ju je vodio sa sobom kako bi mu zarađivala što više i bio neizmjerno sretan kada bi dobijala.
Dizao ju je u zvijezde,
a ona je rijetko gubila. Tada je prvi put otkrila strast. Bila je strastvena kockarica, a kada je pošla u srednju školu, otac je umro. Otišla je da živi kod majke i tako prestala kockati, a svu svoju strast usmjerila je na učenje i želju da vrati moć koju je nekad imala za kockarskim stolom. Živjela je u skladu sa svime onime što je naučila u djetinjstvu. Drugačije nije mogla, jer nije znala. Bila je fatalna žena, a kako biti fatalna, naučila je, upravo, za kockarskim stolom. Hladna, daleka, bez ikakve mimike, naučila je da manipulira i da pobjeđuje, a sve kako bi zadobila očevu ljubav.
Tako dolazimo do zaključka
da su fatalne žene, u suštini nesretne, neispunjene i da imaju nerazriješenu prošlost. Ono što je kod njih najviše fatalno jeste nemogućnost da se ostvari blizak odnos i da se emotivno vežu za partnera. Moć, za kojom teže, daje im osjećaj kontrole, a njome kompenzuju svoju emotivnu distancu od svakoga, pa i sebe same.
Fatalna žena ili poremećaj ličnosti
- za više tekstova, savjeta, pitanja i odgovora posjetite … https://psihoterapijatuzla.com/
O autorici:
Dr. sc. Vahida Djedović, psihoterapeutkinja sa dvadestogodišnjim iskustvom u radu s klničkim pacijentima. Obrazovala se na Institutu za grupnu analizu na Klinici za psihollošku medicinu, pri Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Doktorirala je na odnosu kreativnosti i emocija, sa posebnim akcentom na sreći, nadi i optimizmu. Ima vlastito savjetovalište.
