Poslije razornog Drugog svjetskog rata uslijedila je izgradnja, obnova i industrijalizacija. Kao simbol napretka i prosperiteta, još od vremena engleske industrijske revolucije, bila je željeznica.Generacije naših roditelja i djedova radile su naporno da uspostave željezničku mrežu. Radili su svim srcem vjerujući u bolje sutra. Legendarna je i opjevana pruga Brčko-Banovići. Željeznička mreža postoji i danas, ali šine na prugama zahvata korozija, a vozovi već odavno ne klaparaju. Generacije mladih ljudi su uskraćene za divno iskustvo putovanja vozom; bilo je to više od putovanja…
Stoga pokrećem INICIJATIVU da nadležne službe pokrenu željeznički putnički saobraćaj na relaciji Tuzla-Živinice-Banovići, a planirati i ostale putne željezničke dionice npr. Tuzla-Brčko, Tuzla-Doboj i druge. Pa izgraditi i prugu Banoviĉi -Vareš, što bi u krajnjem Tuzlu spojilo sa Sarajevom.
Ali, vratimo se relaciji Tuzla-Živinice-Banovići. Postoji pruga i sva prateća infrastruktura. Željeznica bi unijela potrebnu živost i dinamiku, a putovanje studentima, đacima, radnicima i ostalim građanima bilo bi znatno olakšano. Naša tri grada (u ovoj fazi samo tri) bila bi spojena željeznicom, što bi stvorilo realne pretpostavke o razvoju megapolisa u budućnosti. Nemamo metro, tramvaje, ali imamo realnu pretpostavku da imamo putnu željezničku kompoziciju. Krajolici kroz koje prolazi pruga tako su bajkoviti i daju veliku mogućnost za razvoj turizma. Benefiti pokretanja putničkog voza na relaciji Tuzla-Živinice-Banovići su ogromni i mogu se sagledavati iz različitih aspekata.
Na koncu želim istaći da je potrebno sačuvati i razvijati postojeće resurse uz, čini mi se, potrebnu napomenu: pokretanje vozova pokazalo bi i snagu naše vitalnosti kao društva i snažno opredjeljenje prema industrijalizaciji što je, svakako, jedan od preduslova za bolje sutra…
