Omaž Akademiku Muhamedu Filipoviću i građanska Inicijativa za davanje naziva ulice po istaknutom Akademiku
U našoj bogatoj historiji pravne, političke, filozofske i općenito društvene misli, izdvaja se
ime akademika Muhameda Filipovića. Da bi se, makar i približno, odredio njegov bogati stvaralački opus, dakako da je potrebno puno više prostora i vremena. Ukupno djelo rahmetli akademika Filipovića traži ozbiljan studij, istraživački pristup, kao i formiranje zasebnog odjeljenja neke od naših biblioteka.
Ipak, tu i tamo, istina sporadično, može se primijetiti da se ide i pristupa u tom pravcu. Još za njegovog života, Univerzitet u Sarajevu izdao je posebno biografsko-bibliografsko izdanje posvećeno Akademiku, a posthumno je izašla i knjiga posvećena Muhamedu Filipoviću, autora Ruždije Adžovića; naprosto i tim djelom koje je nastajalo za njegovog života, ili je bio oproštaj od njega, Akademik Muhamed Filipović je poručivao da je njegova riječ zadnja. Eho njegovih riječi i misli i sada lebdi nad nama.
Muhamed Filipović (1929-2020.) bio je akademik, doktor nauka, filozof i mislilac, politolog,
istraživač, esejist, historičar. Angažirani dubokoumni inetelektualac i ideolog. Školovanje je
započeo u Banja Luci, zatim Beogradu i Zagrebu. Doktorat nauka stekao je 1961. godine. Bio je aktivni učesnik u NOP-u od 1943. godine. Zbog svojih slobodoumnih ideja i ideala bio je politički disident ondašnjeg režima.
Godine 1967. objavio je esej „Bosanski duh u književnosti-šta je to?“. Njegova misao o osebujnom bosanskom duhu, bosanskoj posebnosti, identitetu i kulturi, izazvala je neviđenu hajku i progon Filipovića, što će bitno odrediti njegov nepokolebljivi budući život i rad. Pritisak na Filipovića je dodatno pojačan kada je napisao predgovor Mevludu čiji je autor bio Ešref Kovačević, i posebno zbog recenzije knjige O Hasanu Kjafiji Prušćaku koju je napisao Omer Nakičević.
Akademik se više nije obazirao na napade, uvrede i poniženja, naprotiv njegov glas je bio
sve jači i ustrajniji do mjere kada je zajedno sa Adil begom Zufikarpašićem, postao najsnažniji zagovornik i ideolog da se našem narodu vrati njegovo historijsko ime Bošnjak, a što je učinjeno na Prvom Bošnjačkom saboru održanom 1993. godine u Sarajevu, u najtežim ratnim okolnostima.
Možemo s pravom konstatovati da je vraćanje historijskog imena cijelom jednom narodu djelo epskih razmjera, koje najilustrativnije kazuje kakav je intelektualac i um bio akademik Filipović. Još za života smatran je vodećim intelektualcem Evrope.
U vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu, akademik Filipović sudjeluje na ključnim pregovorima, bio je diplomata, konsultiran u važnim i sudbonosnim pitanjima, i svojom sveukupnom intelektualnom pojavom jedan od stubova Bosne u najtežim vremenima. Poznavaocima i poštovaocima njegovog djela bila je čast poznavati ga, slušati njegova predavanja, proučavati njegov stvaralački i idejni opus. Akademik je autor nekoliko desetina knjiga, brojnih članaka, radova, bio je i enciklopedista. Njegov naučni i stvaralački rad je vrijedan svakog poštovanja i divljenja.
Bilo je i par inicijativa da se po akademiku Muhamedu Filipoviću da ime ulice, ali inicijative do sada, barem koliko je meni poznato, nisu realizirane. I sada dolazimo do jedne nevjerovatne spoznaje koju slobodnije možemo konstatirati na sljedeći način:
Čovjek koji je toliko učinio da se nama Bošnjacima vrati historijsko ime Bošnjak još uvijek nije dobio ime ni jedne ulice u Bosni i Hercegovini!
Ta spoznaja dovodi me do slijedeće Inicijative:
Kao građanin, ovim putem, podnosim Inicijativu prema Gradskom Vijeću Živinica i Gradskoj upravi, uz molbu da se razmotri moja Inicijativa i da se neka od ulica u našem Gradu Živinice nazove po akademiku Muhamedu Filipoviću.
tekst objavljen i na zivinice.ba
