Pripadam generaciji koja je na svoja putovanja, sa sobom, imala poneku knjigu. Putovali smo, dakle, sa knjigama. Razmišljao sam koju knjigu 
da ponesem?Pa se, eto tako, negdje duboko u meni, otvorilo bezbroj dilema, nedoumica i prisjećanja na neke upečatljive naslove koje sam svojevremeno rado čitao.
Pomislio sam, samo na trenutak, da ponesem i neka svoja djela na kojima dugo radim, ali odustao sam od toga.Ta djela u nastajanju svakako putuju sa mnom. Uvijek.
Treba, mislim, čitati puno da bi se pisalo malo… Slično je i sa govorom; najmudriji i najučeniji ljudi koje sam susretao u životu govorili su “malo”, a ostavljali neizbrisivi trag.
Zapravo, tamo gdje dominira “ja” obično je to praćeno i dugim monolozima i skromnim znanjem. Divno je o tome pisao T. Man, koji je u jednom trenutku neke razignacije napisao : …Kod koga je dominantno “Ja”, odnosno: “…Ko misli samo na sebe ne misli ni na šta, ama baš ni na šta”- bio je izričit i jasan njemački nobelovac. Zahvaljujući, između ostalog i njemu, Njemačka je i postala ono što danas jeste…
Poznato je da je Tomas Man imao težak život. Morao je i bježati iz Njemačke spašavajući goli život.
U periodima mraka i tame, njegove knjige bile su zabranjene i završavale su na lomačama u teškim i sumornim njemačkim noćima.
Njegove knjige, kao i Remarkove, bile su putokaz za spas i prosperitetnu budućnost njemačke nacije koju poznajemo danas…
Postoje dakle ljudi koji u svojim “traganjima” putuju po toj, pomalo zaboravljenoj, nazovimo je “Gutenbergovoj galaksiji”…
Pomalo je oblačno u Neumu, meni to trenutno i prija. Ljudi su već na plaži. Sretoh poznanike iz Busovače i Tuzle, to me obradovalo, uvijek je lijepo sresti drage ljude.
Uočavam da je rijedak prizor vidjeti nekoga sa knjigom u rukama, ali ima primjera.
Sinoć u šetnji, a ostao sam do kasno, vidio sam uličnu prodavačicu knjiga, zastao sam i vidio da dominiraju naslovi iz beletristike…
Ja sam se pak odlučio da u Neum ponesem putopis neponovljivog danca Knuda Holmboea. Vraćam se ponovo njemu i otkrivam tako neke pojedinosti, koje su mi, ne znam kako, ali promakle u ranijem čitanju. Zapravo, istinska ljepota čitanja i jeste u razotkrivanju…; tako je uostalom i sa putovanjima…
/dr.sc.Suadin Strašević/
