„Prisoner of conscience“
Izuzetno istaknuta bosanskohercegovačka žena, koja je u literaturi i u svom djelovanju za ljudska prava i slobode, ostavila duboki trag, bila je Melika Salihbegović, koja se potpisivala i kao Melika Salihbeg Bosnawi/ imenom po kojem je ostala poznata u literaturi. Melika je rođena u Sarajevu 10. januara 1945. godine. Osnovnu školu i Prvu Klasičnu gimnaziju završila je u rodnom gradu, a školovanje nastavlja na fakultetu političkih nauka u Zagrebu, uporedo prateći i studij Filozofije i komparativne književnosti.
Postdiplomski studi nastavlja u Sarajevu iz oblasti Savremene filozofije na Filozofskom fakultetu. Istraživanja nastavlja kao stipendista Francuske vlade na fakultetima Universite Paris-X, Nantere i Colege de France Quartier Latin, Paris. Jednogodišnju stipendiju posvećuje radu na magistarskoj tezi pod naslovom „Ontologija moderne umjetnosti“, kao i sa upoznavanjem djela Gastona Bechelarda. Melika stiče temeljito obrazovanje, ogromno znanje i objavljuje svoja prva djela iz oblasti književnosti; kao vlastiti izdavač.
Živjela je u skladu sa islamskim propisima, a od 1978/79 godine isticala se islamskom nošnjom koju je nepokolebljivo nosila do svoje smrti. Našla se na optuženičkoj klupi u sarajevskom procesu grupi muslimanskih intelektualaca 1983. godine. O kakvoj se ličnosti radi, najbolje govori podatak da joj je akademik Abdulah Sidran, u to vrijeme, posvetio jednu pjesmu. Biva osuđena na pet pet godina zatvora. Kao politički osuđenik robijala je u zatvorima u Sarajevu, Požegi i Foči. Melika u zatvoru stupa u štrajk glađu, te je poslije 73 dana štrajka puštena na uvjetnu slobodu. Dva puta se našla na spisku Amnestz International-a kao „Prisoner of conscience“ zatvorenik savjesti. Za vrijeme boravka u Londonu bila je zaštićena od strane Medical Foundation for the Care of Victims of Torture, te je bila uvrštena u tadašnje međunarodne književničke organizacije PEN.
Napisala je pet zbirki poezije, šest djela iz proze i drame. Dobitnica je više nagrada i priznanja od kojih posebno izdvajamo nagradu iz 1975. za djelo „Sedmi padež ili pouka iz gramatike“ i nagradu iz 1982 za djelo „Dvorac od biljura“. O njenom stvaralaštvu posebno se pohvalno izražavala i Dara Sekulić. Poslije izlaska iz zatvora, Melika nastavlja svoj život slobodnog duha, i postaje na neki način, memorija koju bi brojni željeli da zaborave… Njeno ukupno književno stvaralaštvo, kao i lične predmete znamenite bosanske žene, Melihe Salihbeg Bosanawi, Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti u Sarajevu, poklonio je njen sin Amir Knežević. Melika je preselila na ahiret 18. augusta 2017. godine u Sarajevu.
Ovo podsjećanje na znamenitu bosansku ženu, heroinu; nepokolebljivog borca za ljudska prava, završavamo njenom pjesmom:
Kako da ostanu
Stvari moje čiste
Čiste i uredne da ostanu
Iza moje smrti
Kako nakon smrti moje
Prostor ovaj da ostane
Čist i nijem
I stvari koje su mi još do
Maločas
(Maločas prije moje smrti)
Bile po mjeri
Kako da ih ostavim
U redu da ostanu
Čiste od moje smrti
Kako ovako da ostavim
Pisaći stol na primjer
Stroj u položaju mirno
I bijel papir u njem
Spreman da otrpi
Lijevo od njeg pepeljara
Opušci maločas prosuti
(Maločas samo prije moje smrti)
A desno, sasvim desno od
Svih ovih malodušnosti
Olovka; zašiljena nostalgija
Na njenom vrhu
(O kako davno, davno bijehu
Olovke naše
Davno prije moje smrti)
Eto tako stol
Intimni
Sve čisto i bijelo
Rublje intimno ponajprije
A potom ovratnik kaputa čist
O kako kemijski čist
Na tankoj vješalici
Ormara dosta i njegovih
Strogih tajni
Cipele očišćene kao za
Svečanost
Svetkovni glanc na njima
(Hm, baš svetkovni)
Pojeden ručak skuhan od
Jučer
Nakon naporna dana
U uredu da se ne zaboravi
Uredno složeni akti
Pošteno zarađena plaća
Gle nit je na čarapi
Pocijepana
Kupiti brzo novu
Očešljati kosu
Dezodoransom se osvježiti
Ili čistom vodom
Nokte turpijom zaobliti još
Jednom
Kako je sve to red po
Urednosti
Pa još jednom sve to
Maločas
Maločas samo prije moje
Smrti
I Kako onda što prije
(maločas nakon smrti moje)
Kako da me čiste po mjeri
Mi
Stvari moje do maločas da me zaborave
Kako sve to?
Lahko
Kad bi vremena bilo
Na umiranje
Na vrijeme stići
(Sarajevo, 26. 10. 1977).
