U mjestu Priluk, iznad mahale Klapići i lokaliteta koji je poznat pod nazivom Nadbašča, na jednom proplanku koji vodi prema usponu na brdo Vis (Osoje), prema Austro-ugarskim kartama identifikovali smo toponim Dovište.Taj lokalitet se kod lokalnog stanovništva naziva i Barica. Nalazi se nasuprot brda Gračun, a između njih protiče rijeka, koja se i naziva Rijeka. Međutim, ni najstariji stanovnici ne pamte održavanje dova na ovom dovištu, iako se ponegdje, u razgovorima, može čuti da je negdje na Osoju postojalo dovište.
Također, jedan detalj vrlo ilustrativno govori o postojanju dovišta u Priluku.
Naime, u jednom trenutku, istina u drugom kontekstu, lokalni hroničar Osman Kasumović (Bilježnik) navodi da je: „bila viknuta dova u džamiji u Priluku…“, što je bio tadašnji način javnog oglašavanja i svojevrsnog poziva. Međutim, čini se, da te godine, iz nekog razloga, dova na prilučkom Dovištu nije održana.
Prilikom terenskog istraživanja i identifikacije lokacije ustanovio sam da se radi o veoma starom, drevnom, dovištu. U nauci je poznato da historija dovišta, okupljališta ali i i obredoslovlja u prirodi, na planinskim proplancima ili visovima; ili na drugim prirodnim lokacijama, seže u najstarija vremena. Neke lokacije su i danas aktivne, te one zorno potvrđuju kontinuitet života na određenom prostoru.
Kao svjedočanstvo burne historije Priluka u dalekoj prošlosti, zanimljivo je spomenuti da u Priluku postoji toponim Bujakovac. U blizini Bujakovca nalazilo se staro mezarje za kojeg lokalna predaja tvrdi da su tu izginuli i ukopani osmanski vojnici prilikom osvajanja Bosne. Bujakovac se etimološki može povezati sa turskim pojmom buljuk što znači četa vojnika.
Istraživač Rusmir Djedović je u svom radu primijetio toponim Sunčevo brdo u Priluku, što se može približno datirati, kao obredno mjesto još u vrijeme ranog srednjeg vijeka.
Dovišta su i svojevrsni primjeri slavensko-bogomilsko-islamskog sinkretizma, a neka istraživanja pronalaze primjere kontinuiteta duhovne historije još od vremena Ilira…
(Bilješke: Osman Kasumović Bilježnik; Rusmir Djedović, Ratiš kao značajno islamsko-bogumilsko dovište-molitvište Sjeverne i Sjeveroistočne Bosne, Gračanički Glasnik, Časopis za kulturnu historiju, 14-19., broj 21., 2006., 16.). /dr.sc. Suadin Strašević/.
