Dominantno uzvišenje između općina Lukavac i Banovići je brdo Vijenac. Na njegovom vrhu, kako je zapamćeno, nalazio se ogroman hrast. U podnožju izvire rijeka Strojna koja se probija između orahovičke Gradine, Kućerina i Klisova. A u Jaruškama, koje se naslanjaju na Vijenac, postoji i pećina kao i u obližnjem Borovcu.
Ime Strojna se može i treba povezati sa duhovnim vođstvom Crkve bosanske (bogumilima). Na čelu bosanskih bogomila stajao je did, a poslije njega su, po hijerarhiji, bili gosti i starci koji se zajedničkim imenom nazivaju Strojnici! U nauci je dokazano da su se bosanski bogomili okupljali na planinskim uzvišenjima i vrhovima, imali su i skromne obredne kuće koje su nazivane hiže, ali isto tako u literaturi postoje i mišljenja da su imali i druge objekte u kojima su boravili i učili bogomilske doktrine. Sve upućuje na zaključak da je u ovoj regiji Svatovca upravo bilo značajno duhovno središte bosanskih bogomila.
Dakle, između Dovišta Svatovac (Poljice) i Dovišta (Srnica-Treštenica), nalazi se brdo Vijenac (Jaruške). Ovo uzvišenje sa nadmorskom visinom od 619 metara je dominantno u odnosu na sva okolna brda. Danas se tu nalazi kamenolom kamena krečnjaka. Međutim, prema kazivanju Ešefa Smajlovića a što je on saznao od Galamić Mevlije iz Treštenice (stare oko 80 godina), upravo na vrhu Vijenca se nalazilo dovište. Prema kazivanju, Mevlija je posjećivala dovište na Vijencu. Tada je zapazila da je na samom vrhu postojao veliki hrast. Muhamed Hadžijahić je svojevremeno posebno istakao važnost starog hrasta na sličnim lokalitetima. Pri tome je Hadžijahić zapazio i uočio važnost prisustva i pećina. U blizini Vijenca nalazi se pećina u Borovcu u kojoj izvire ponornica Ponikva. Ispod Vijenca izvire rijeka Strojna. Također, u blizini Vijenca u Jaruškama identifikovana je pećina koja se naziva Šalentra.
Nadalje, uvidom u nazive lokaliteta u ovom brdsko-planinskom sistemu i razmatrajući toponime, komparirajući ih sa drugim izvorima, sa sigurnošću možemo konstatovati da je regija Svatovca u svojoj prošlosti bujala životom. Također možemo ustanoviti da je ovaj kraj bio onovremeni duhovni centar šire regije, ali je imao i važnu administrativnu i vojnu ulogu u prošlosti.
Muhamed Hadžijahić je kroz svoje radove iznio brojne primjere dovišta koja se naslanjaju na ranije srednjevjekovne i bogomilske tradicije. Analizirajući Hadžijahićeve radove, i sprovodeći detaljna terenska istraživanja u regiji Svatovca, konsultirajući dostupne izvore kao i usmene predaje, bez ikakvih dilema se nameće zaključak da se dovišta: Dovište (Srnica), Svatovac (Poljice) i Vijenac (Jaruške) naslanjaju na ranije, po svemu sudeći, bogomilske tradicije. Naime, Mrko ili Kaursko greblje se naslanja na Dovište na Srnici. Također, u blizini Dovišta je Gradina Tulovići a u njenom podnožju je sagrađeno turbe u kojem je, prema predaji, mezar paše Misirlije koji je poginuo u vrijeme fetha i osvajanja Gradine. Starih nišana, po svemu sudeći iz prvih decenija prihvatanja islama, prema kazivanjima, ima uokolo Dovišta.
Dovišta na Svatovcu, Vijencu, Dovištu (Srnica) su u srednjevjekovnom razdoblju, po svemu sudeći, bila bogomilska molitvišta/zborišta. Taj kult planinskih vrhova i uzvišenja je poznat u literaturi, a često se spomene kao primjer i vrh planine Konjuh koji se također naziva Dovište, a što je i bio do kraja Drugog svjetskog rata. Na to je ukazao i Ivo Pilar koji je primijetio da su muslimani Kladnja i okoline prvog utorka iza Aliđuna dolazili na vrh Konjuha gdje su obavljali dovu. Slične primjere kulta vrhova nalazimo na planini Trebević, Treskavici, Visočici, te vrhovima u Vareškoj općini: Hum, Budoželjska i Ilečka planina… Brojni su primjeri za to, a sada evo pridodajemo i ova tri naša dovišta. Također, primijetit ćemo, posebno su bile raširene kišne dove, s toga ih ne isključujemo i na navedenim dovištima.
/dr. sc. Suadin Strašević/
BIBLIOGRAFIJA: –Uzgred, u Poljicu, postoji put sa većim usponom koji se naziva Graljevac. Međutim, možda se zapravo radi o putu koji se izvorno nazivao Kraljevac?, op. aut. O pojmu i značaju toponima Kraljevac vidjeti u: Vlajko Palavestra, Historijska usmena predanja, Buybook-Sarajevo, Most Art-Zemun, 2004, 40. -Podaci od Ešefa Smajlovića, a prema kazivanju Galamić Mevlije (stare oko 80 godina). Također, Kadrić Đulaga (rođen 1946.), pričao mi je kako je njemu kazivala njegova majka Šaha (koja je bila 1902. godište) da su na dove na Vijenac dolazili derviši, op. aut. op. aut. -Muhamed Hadžijahić, Još jedno bogumilsko-islamsko kultno mjesto, 257-274., 265. -Vidjeti: Muhamed Hadžijahić, Islam i muslimani u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1991., 88-89. -Suadin Strašević, Vjerske prilike u srednjovjekovnoj Bosni i prihvatanje islama na njenom tlu, djl „Europrint“, Banovići 1999., 76-77. –
Fotografija Vijenca; snimio Suadin Strašević.
