Čovićev pijun Mario Karamatić odglumio je jučer i previše iskusnog mačka za nesnađene Trojkine miševe koji su se po onoj matrici “kud koji, mili moji” glavom bez obzira razbježali po rupama. E sad, zamislite u kakvoj bi se tek nevolji našli trojkaši da kojim slučajem na federalnom nivou moraju kuburiti još i s Miloradom Dodikom. Vjerovatno im ne bi ni bilo dovoljno mjesta u rupama da se svi adekvatno posakrivaju.
Trojkina snishodljivost prema Miloradu Dodiku i njegovim secesionističkim apetitima nažalost postala nam je skoro pa svakodnevica, ali ujedno i ponajveća prijetnja po opstanak države Bosne i Hercegovine. Vožd iz Laktaša dovoljno je da samo zaželi, a njegova zlatna ribica oličena u SDP-u, NiP-u i Našoj stranci odmah će mu to i ispuniti. Zna Dodik dobro da mu oni neće prigovoriti ni za šta, pa čak ni kada im opsuje genocid. Valjda se to iz Trojkinog ugla naziva demokratijom. Računa Dodik da će mu kao narednu želju isporučiti poziciju državnog ministra finansija. A poslije toga, ko zna…
I njihov koalicioni partner iz takozvanog hrvatskog korpusa Dragan Čović dobio je sve što je zaželio. Doduše, zasad mu se jedino omaklo da svog Marina Vukoju ustoliči u Ustavni sud Bosne i Hercegovine. A čini se da je na vidiku i Izborni zakon BiH, upravo onakav kakvim bi Čović u temelje kolektivnog šefa države zauvijek zacementirao kadrove svog HDZ-a.
Neće se Trojka usprotiviti ni Dodiku, ni Čoviću, manje-više štagod da zatraže. Samo će im odobravajući klimati glavom, a sve kako bi o(p)stali kao njihovi sluganski koalicioni partneri. Za trojkaše je prava sreća što u Federalnom parlamentu ne sjedi i Dodikov SNSD, jer valjalo bi i zbog njega gurnuti glavu u pijesak i gutati žabe. Na šta li bi ličilo da među federalnim parlamentarcima imamo jednu Sanju Vulić, kojoj je Dodik Bog, dizača tri prsta Nenada Nešića, Milorada Kojića…?
Ipak bi to bilo previše čak i za ionako prekomplikovani politički sistem u Bosni i Hercegovini. Ali sasvim je dovoljan i radikal Mario Karamatić, kojem bi pratilje iz Trojke, barem takav dojam stječu svi oni koji su jučer proveli dan prateći cjelodnevno zasjedanje Zastupničkog doma Parlamenta FBiH, bespogovorno oprostile šta god da je izustio.
Imao je Karamatić i kao državni parlamentarac prethodnih godina raznoraznih nebuloza, ali se sinoć svojski potrudio da svojim ustaškim narativom još jednom uvrijedi sve normalne ljude u ovoj državi, a naročito građane Sarajeva, za koje je indirektno ustvrdio da je i dalje “okupirana”, čitaj neprijateljska teritorija. Radije bi Karamatić da prekine sjednicu i gleda svoj Zrinjski, nego da usvaja zakone bitne za građane. No, na njegovu ali i žalost svih onih koji vole bosanskohercegovački fudbal, prvak Bosne i Hercegovine Zrinjski sinoć je doživio poraz u Mostaru.
Razočaran je svakako bio Karamatić što zbog prisustva sjednici nije mogao čak ni iz “okupiranog Sarajeva” posmatrati taj meč. Mada ne sumnjamo da je pokoji pogled bacio na utakmicu sa mobitela, makar i prateći rezultate uživo. Možda je Karamatić čak i razočaraniji lošom predstavom svoje momčadi.
A ukoliko ne povede malo računa o svom vokabularu, ubrzo bi mogao biti i još razočaraniji. Jer, osim što sinoć nije imao priliku sa “slobodne teritorije” posmatrati Zrinjski, ukoliko nastavi s uvredama na račun stanovnika glavnog grada Bosne i Hercegovine, mogao bi ponijeti neslavni epitet persone non grata. A već su se pojavile inicijative za takvo nešto. U tom slučaju ne bi više ni dobio priliku kročiti na “okupiranu teritoriju”, već bi sjednicama Zastupničkog doma bio prisiljen prisustvovati online – sa “slobodne teritorije”.
Naravno, sve to bi ovisilo o Trojci i njihovim kalkulacijama – da li je pametnije pobrinuti se za vlastitu političku budućnost ili nastaviti po svaku cijenu udovoljavati Čoviću.
Trojkini parlamentarci sinoć su na sjednici propustili priliku stati u odbranu onih koji su ih birali i jasno i glasno se ograditi od Karamatićevih gnusnih izjava, koje se okuražio čak i više puta ponoviti. Mogla bi im, možda, odjednom sinuti ideja da veću korist od servilnosti i ulizivanja Draganu Čoviću ipak imaju od vlastitog glasačkog tijela, kojem bi se eventualnim izglasavanjem statusa nepoželjne osobe Mariju Karamatiću na području Kantona Sarajevo uspjeli koliko-toliko dodvoriti i jasno pokazati da on i njemu slični nemaju šta tražiti u multikulturalnoj sredini kakva je glavni grad Bosne i Hercegovine.
Patria
