Treći je dan otkako je Sarajevo Film Festival potresao skandal sa promocijom filma ‘Heroji Halijarda’ u kojem se četnici Draže Mihailovića prikazuju kao pozitivni momci. Treći je dan kako nema i jasnog odgovora čelnih ljudi Sarajevo Film Festivala šta se zaista dogodilo.
Prva reakcija bila je da su „zatečeni“. Kad su se dobro naspavali u saopćenju koje su poslali naveli su da film nije prikazan, te da nisu kontrolisali sadržaj Telekoma Srbije koji su predstavljali na jednom od programa tokom trajanja Festivala. Iako to nije bilo dovoljno dobro obrazloženje, a pogotovo ne adekvatno krizi koja je nastala, javnog obraćanja direktora SFF-a Jovana Marjanovića nije bilo, kao ni drugih osoba koje su već godinama vezane za Festival i koje su činile sve da SFF postane centar regije sa brojnim svjetskim zvijezdama.
Značaj Festivala niko nije ni doveo u pitanje, a pogotovo se ne smije provlačiti ideja da se on ugasi, preseli ili ne održava u ovakvom formatu. No, poziva da se povede računa o budućim gostima i sadržajima je itekako bilo. I to je potpuno opravdano.
Nakon saopćenja SFF-a uslijedilo je i pojašnjenje Telekoma Srbije iz kojeg navode da imaju pisanu komunikaciju sa SFF-om i da su znali za sadržaj programa koji će predstaviti, kao i za ‘Heroje Halijarda’.
Za srbijanski Danas oglasio se i režiser filma Radoš Bajić čiji je sin Nedeljko Bajić u Sarajevu boravio na Festivalu i javno na Instagramu najavio predstavljanje projekata njihove produkcije dan prije oficijelne prezentacije među kojima je i sporni film.
Uglavnom, Bajić stariji tvrdi da je SFF tražio da se film uvrsti u program ali da je on to odbio jer film nije završen.
„Nama je Sarajevo film festival (SFF) početkom maja uputio pismo sa pozivom da učestvujemo u zvaničnom programu s filmom “Heroji Halijarda”, na kojem smo se mi ljubazno zahvalili jer naš film nije bio gotov. To je film na kome radimo pet, šest godina, to nije zec koji je iskočio iz žbuna, kazao je u srijedu Radoš Bajić ekskluzivno za Danas.
Iz SFF-a i danas šute. Umjesto Marjanovića, Elme Tataragić, Izete Građević, Mirsada Purivatre, ma bilo koga ko se pita u organizaciji SFF-a, oglašavaju se režiseri, glumci, novinari, analitičari. Sve se pretvara u jedan nekontrolisani haos. Svi izlaze sa svojim informacijama i zaključcima.
Pa smo tako od Jasmile Žbanić saznali da je „spornih 90 sekundi“ prikazano na SFF-u na zatvorenoj prezentaciji za akreditirane profesionalce. Ne znamo da li je i Žbanić jedan od tih profesionalaca ali nam je poručila da „osuđujemo film koji nije ni smontiran. Možda je četnički, ali dajte da se barem završi“, reče Žbanić.
Neki od analitičara koji su povremeno i novinari i advokati sve okreću na nacionalni udar na Jovana Marjanovića. Riječ je o apsolutnom skretanju pažnje sa suštine ovog skanadala. Ako je iko trebao naslijediti Mirsada Purivatru onda je to Jovan Marjanović, neko ko je sazrijevao i kao čovjek i kao umjetnik uz SFF. O njegovoj nacionalnosti niti treba pričati niti je na bilo koji način dovoditi u vezu sa nemilim događajem. Marjanović me zanima samo u ulozi direktora SFF-a. Ako trebamo sačekati zatvaranje festivala i ispraćaj gostiju, onda ćemo čekati.
Ali Marjanović i ekipa ne smiju zatvarati oči pred skandalom kojem je izvrgnut SFF. Dužni ste zbog Sarajeva koje je bilo pod opsadom 1425 dana ponuditi neko racionalno objašnjenje. Priznati grešku, grubi propust, neznanje, nezainteresiranost, možda i nečiju znatiželju da pogleda taj film, ali neki odgovor moramo čuti, a ne samo čitati površna saopćenja.
Možda mi koji ne pratimo i ne shvatamo umjetnost ne vidimo stvari isto, ali iz SFF-a je jasno poručeno da nema mjesta historijskom revizionizmu bilo koje vrste. Dakle, ne morate biti umjetnik da shvatite da čiča Draža i njegovi četnici nemaju šta tražiti u Sarajevu i na SFF-u ma ko da stoji iza toga.
