Sve više je u javnosti prisutna priča o sjećanjima na činjenicu da je Zapad uveo embargo Bosni i Hercegovini na oružje koje bi svakako pomoglo u odbrani od agresije, dok nam uvode embargo na demokratiju!
Ma koliko jasno razumijevali demokratske principe i ovakav način vladavine u Bosni i Hercegovini ipak to nije primijenjeno. Bukvalno je dato diskreciono pravo da demokratiju tumače i primjene Christian Schmidt, Michael Murphy, ili, pak Britanci, koji to rade na način koji vodi samo do jednog cilja – podjele BiH.
Jer da nije tako Schmidt ne bi bio samo visoki predstavnik u Federaciji, nego bi djelovao i u Republici srpskoj, posebno kada Milorad Dodik zaprijeti ratom, a kome nije jasno šta znači rečenica da ‘ pokušava uvjeriti Hrvate da sa Srbima jednokratno napuste institucije BiH’, neka dva puta pročita, tu piše RAT, bilo onaj konvencionalni ili specijalni u kojem nam godinama serviraju priču da je Bosna i Hercegovina nemoguća zemlja.
Pri tome godinama uzimaju političko dostojanstvo onoj snazi koja želi BiH cjelovitu i građansku, baš kakve su npr. Njemačka ili koja druga zemlja koja živi zapadnu demokratiju.
No, Schmidt tako ne misli. On, kao i Elmedin Konaković, pa i Nermin Nikšić govori o realitetu, kojeg bismo trebali prihvatiti. Embargo na oružje je bio realitet, ali smo oružje nabavili! Realitet je i da Schmidt želi osigurati vlast HDZ-u dok postoji ova stranka, a samo istinski borci za BiH naći će način da i ovaj embargo na demokratiju ‘preskoče’.
Schmidt se ne želi baviti Dodikom, državnom imovinom, nepoštivanjem presuda Ustavnog suda, slavljem 9. januara – on kao papagaj ponavlja da Tužilaštvo BiH treba da reaguje. Tužilaštvo je pod kontrolom Milanka Kajganića, Dodikovog čovjeka, za čije su imenovanje obje ruke digli i u Ambasadi SAD-a, ali i u VSTV-u, na čijem je čelu Halil Lagumdžija koji čak nije smio priznati da je bilo pritisaka iz ambasada za imenovanje Kajganića, ali će hrabrost evo pokazati na sudiji Branku Periću!?
No, vratimo se Schmidtu i embargu na demokratiju. Vrlo je važno znati da on neće donijeti nikakvu odluku koja će ugroziti HDZ. Ne hvale ga bezveze Plenković i ekipa iz Zagreba. Zato priča o nekom trajnom rješenju (2:1 u rukovodstvu za izbor VladeFBiH) mora biti po lupom, jer Schmidt odluke mijenja kao čarape!
Nakon 2. oktobra i nametanja izbornih pravila u izbornoj noći svaki kredibilitet Schmidta kao nekog ko će u BiH doprinijeti uspostavi demokratskog sistema je nestao.
Isprazne deklarativne osude i licemjerna saopćenja više nikom ništa ne znače.
Pozivi da sve strane treba da spuste tenzije, iako je jasno ko to čini, otkriva svu namjeru onog što je SANU davno napisao, a danas živimo – izjednačiti one koji napadaju državu Bosnu i Hercegovinu i sve druge.
Novi potez visokog predstavnika predstavljao bi embargo, ne samo na demokratiju, nego i na mir i nadu u evropsku budućnost Bosne i Hercegovine. Obrisi novog trećeg entiteta neće proći tako lako, kako smo lako iz javnog diskursa izbacili narativ o provedbi presuda Evropskog suda za ljudska prava, što svakom pojedincu daje ista prava kako se zahtijeva i u temeljnim dokumentima Evropske unije, a nepostojeće ‘hrvatsko pitanje’ stavili u fokus!
Schmidt kreira dodatne podjele udovoljavajući politikama koje blokiraju Bosnu i Hercegovinu na njenom euroatlanskom putu, i zbog toga će morati položiti račune kako u svojoj Njemačkoj, tako i u EU, ma koliko SAD stajale iza njega.
Ako pak ne zna kako završavaju priče s embargo SAD-om i BiH može se raspitati u njegovoj prijateljskoj Hrvatskoj, oni znaju mnogo o tome!
