U dalmatinskom gradu Splitu jutros je osvanuo grafit kojim je, očito potpuno svjesna osoba kompletne situacije u regionu, skrenula pažnju na ponašanje Zorana Milanovića, predsjednika Hrvatske.
„Milanoviću Srbine j..o te Dodik“, napisano je na zidu.
Poluilegalna posjeta Milorada Dodika Vučićevim helikopterom Zoranu Milanoviću na Hvaru više je uznemirila tamošnje stanovništvo i oponente Milanovića, nego javnost u Bosni i Hercegovini i političare u BiH.
I Dodiku i Milanoviću nije smetao ni ‘nepovoljan’ datum za ovakve susrete, niti činjenica da se približava datum godišnjice Oluje u kojoj Hrvati slave, a Srbi oplakuju taj dan.
Analogno tome može se lako zaključiti da su Dodik i Milanović razgovarali o nečemu što ih spaja, a ne onome što ih razdvaja. To je bez sumnje Bosna i Hercegovina!
Zato je odsustvo reakcija iz BiH na ovaj susret u najmanju ruku zabrinjavajuće i dokazuje svu nemar političkih predstavnika spram Bosne i Hercegovine!
Posebno je značajna jučerašnja poruka Dodika koji je kazao da je ‘obilježavanje istorijskih događaja uvijek bolno i nije jednostavno kada Hrvati obilježavaju pobjedu, a Srbi organizuju komemoraciju, ali svako ima pravo na svoj pristup i ni oni nama, ni mi njima to ne možemo da zabranimo’.
Dodik je to rekao u intervjuu za Glas Srpske u odgovoru na pitanje da li je hrvatskom predsjedniku Zoranu Milanoviću, sa kojim se nedavno sastao na Hvaru, zasmetalo to što su Rs i Srbija odlučile da godišnjicu Oluje obilježe u Prijedoru.
U ovim kratkim porukama Dodik je izrekao najveću opasnost koju moraju upamtiti prije svih Bošnjaci, jer se njima osporava svako sjećanje i pravo na pravdu.
“Srbi i Hrvati imaju pravo na svoj pristup događajima”, kazao je Dodik.
Lako je onda zaključiti da Bošnjaci nemaju pravo na svoj pristup događajima, pa čak ni uprkos postojanju međunarodnih presuda koje kazuju o agresiji Srbije i Hrvatske, počinjenom genocidu i najstrašnijim ratnim zločinima. I to im se pravo ukida, posebno su nam to dokazali negiranjima presuda, genocida, a što se ne procesuira, a zahvaljujući Milanku Kajganiću, glavnom tužiocu koji ima za cilj samo jedno – revizionizam u kojem će pokazati pripadnike Armije RBiH i MUP-a RBiH zločincima!
Ali, nekad zaraćene Hrvatska i Srbija ostale su čvrsto na jednostrano definiranim pozicijama, bez pijeteta spram stradanja druge strane.
Takav odnos svakako odgovara nacionalnim elitama koje ga potenciraju, Milanović je sada (iako socijaldemokrata) pristao na takve ideologije. A, mogao je pristati samo ako je interes veći od činjenice da nisu raskrstili s prošlošću.
Jer prošlost se ponavlja, posebno ako se ne uči iz nje. Historija nije učiteljica života Milanoviću i Dodiku. Oni su utabanim stopama Tuđmana i Miloševića, spremni zanemariti svaku žrtvu i osmisliti Karađorđevo 2, a što je nesumnjivo ovaj sastanak na Hvaru!
Milanović i Dodik nisu bili u Karađorđevu, ali su ranije u Laktašima, pa onda na Hvaru sprovodili planove i realiziranje sporazuma Milošević-Tuđman o dijeljenu Bosne i Hercegovine.
Nije smetala Milanoviću ni optužnica iz Srbije protiv oficira Hrvatske da se na imanju Dodika, pa onda na Hvaru priča o vrućim temama!
Ako je neko imao i zrno sumnje da Milanović s Dodikom gradi savezništvo samo zbog Izbornog zakona u krivu je, jer uz taj, po Hrvatsku vitalni problem Hrvata, Milanovića i Dodika vežu i drugi projekti, a oni su prije svih podjela BiH.
Vjeruje se da će krenuti preko Izbornog zakona, a završiti s teritorijalnom reorganizacijom i stvaranjem BiH kao sastavljene države.
Odnosno, kako nam to često poruče HDZ kadrovi, prije svih Borjana Krišto ‘državnom zajednicom’!?
